UVOD

Kao i svi drugi pejgamberi, Isa, a. s., odabrani je rob koga je Allah, dž. š., zadužio da ljude poziva na Pravi Put. Medutim, Isa, a. s., posjeduje odredene odlike koje ga izdvajaju od ostalih pejgambera. Najbitnije od tih odlika su da on još uvijek nije umro, da je uzdignut na Allahov kat i da ce se ponovo vratiti na Zemlju.
Suprotno vjerovanjima mnogih, Isa, a. s., nije razapet na križ niti je umro iz bilo kojeg drugog razloga. Na jedan kategorican nacin, u Kur’anu se istice da ga nisu objesili i ubili i saopcava se da ga je Allah, dž. š., uzdigao Sebi. Ni u jednom kur’anskom ajetu ne govori se da je Isa, a. s., umro ili da je ubijen! Pored toga, u Kur’anu se iznose takvi podaci o Isau koji se još nisu dogodili, a njihova realizacija bit ce moguca jedino nakon njegovog ponovnog povratka na Zemlju. A nema nikakve sumnje da ce se realizirati dogadaji o kojima nas Kur’an izvještava!
Unatoc tome, veliki broj ljudi vjeruje da je Isa, a. s., u prošlosti “na neki nacin umro” i da se nece ponovo vratiti na Zemlju. Ovakvo ubjedenje je velika zabluda koja se zasniva na nepoznavanju Kur’ana. Kada se pažljivo analizira Kur’an, pojavljuju se stvarna znacenja ajeta o Isau.
Da ce se Isa ponovo vratiti na Zemlju najavio je i Muhammed, a. s., i saopcio da ce u ahir-i zemanu, periodu kada ce se on vratiti, Zemlja biti ispunjena mirom, pravdom, sigurnošcu i izobiljem.
Sintagma ahir-i zeman znaci posljednje vrijeme ili posljednji period. Prema islamu, ahir-i zemanom oznacava se period pred smak svijeta u kome ce preovladavati i medu ljudima široko biti zaživljen kur’anski moral.
U mašti ljudi uvijek se nalazi želja za ljepšim i boljim. Ljepši prizori, ljepša hrana, život lišen socijalnih problema, izobilje, ljepota...
Upravo ahir-i zeman oznacava eru koja u sebi nosi sve ove pojmove boljeg, ljepšeg. Ahir-i zeman je radosna era u kojoj ce dominirati islamski moral, za kojim ceznu svi vjernici, gdje ce nevolje zamijeniti izobilje i bericet, nepravdu pravda, nemoral moral, nered mir i sigurnost.
U ovoj knjizi cemo, u svjetlu kur’anskih ajeta, iznijeti dokaze da Isa, a. s., nije umro, da ga je Allah, dž. š., Sebi uzdigao i da ce, u ahir-i zemanu, ponovo biti vracen na Zemlju. Medutim, smatramo da je korisno prethodno podsjetiti na odredena temeljna saznanja, koja su u uskoj vezi sa ovom temom.

ALLAHU JE PRAVA VJERA JEDINO - ISLAM

Kroz historiju su razlicitim narodima slati pejgamberi, koji su svoj narod pozivali na Pravi Put i prenosili im vjeru u Allaha, dž. š. Me-dutim, danas ljudi misle da je u prošlosti sa poslanicima objavljeno nekoliko vjera koje su medusobno veoma razlicite. Medutim, to je jedno krajnje pogrešno mišljenje pošto je vjera koju je Allah, dž. š., putem razlicitih poslanika objavljivao razlicitim narodima, ustvari, jedna vjera. Na primjer, Isa, a. s., dokinuo je odredene vjerske zabrane prije njega. Ali, u osnovi, ne postoje velike razlike medu vjerama koje je objavio Allah, dž. š. Ista vjera je i ona koja je objavljena prethodnim pejgamberima, i ona koja je je objavljena Musau i Isau, a. s., a, cak, i ona koja je objavljena posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, a. s. Ajeti u kojima se saopcava ova cinjenica glase:

Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku medu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo.” A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, nece mu biti primljena, i on ce na onome svijetu nastradati (Ali ‘Imran, 84-85).

Kao što se vidi iz navedenog ajeta, islam je vjera koju je Allah, dž. š., objavljivao ljudima. Kao što razumijemo iz Kur’ana, svi pejgamberi su svojim narodima prenosili jednu zajednicku vjeru.
A u drugom ajetu kaže se slijedece: “...i zadovoljan sam da vam islam bude vjera...” (Al-Ma’ida, 3). Ova vjera, koju je Allah, dž. š., izabrao za covjeka, vremenom je objavljena svim narodima i, putem poslanika, svi ljudi su upozoreni. Svaki covjek kome je objavljena prava vjera bio je zadužen da se pridržava nacela ove vjere u koju su, putem poslanika, bili pozivani.
Medutim, neki narodi su se povinovali onome na što su ih upucivali poslanici, koji su objavljivali pravu vjeru, a neki narodi su poricali. Neki su doživljavali degeneraciju nakon smrti poslanika i, napuštajuci pravu vjeru, usmjerili se ka odredenim izopacenim vjerovanjima. Na ovu cinjenicu se na slijedeci nacin skrece pažnja u Kur’anu:

Allahu je prava vjera jedino - islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz medusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove rijeci ne budu vjerovali Allah ce se brzo obracunati (Ali ‘Imran, 19).

Sinovi Israilovi su jedan od naroda za se kaže da su odstupili i udaljili se od prave vjere koja im je bila objavljena. Prema onome što se saopcava u Kur’anu, njima je Allah, dž. š., poslao niz poslanika i objavio im pravu vjeru. Medutim, oni su se uvijek bunili protiv poslanika ili su, nakon njihove smrti, kvarili pravu vjeru i pretvarali je u jedno izopaceno ucenje. Štaviše, u Kur’anu se saopcava da su se još za vrijeme Musaa, a. s., cak u njegovom kratko-trajnom odvajanju od njih, oni okretali obožavanju idola (Ta-Ha, 83-94). Da bi ih upozorio i zaprijetio onima od njih, koji su se, nakon Musaa, udaljili od prave vjere i krenuli stranputicom, Allah, dž. š., poslao im je nekoliko poslanika. Jedan od njih bio je i Isa, a. s.
Tokom svog života na Zemlji, Isa, a. s., pozivao je sinove Israilove da žive u istinskoj vjeri, koju je Allah, dž. š., objavio i da budu iskreni vjernici. Poducio ih je Indžilu, koji je potrvdivao stvarne odredbe naknadno iskrivljenog Tevrata. Kritizirao je rabine, koji su degenerirali istinsku vjeru. Kritici je podvrgao njihova šematizirana i jednoobrazna ucenja, dokinuo pravila koja su oni unijeli u vjeru radi postizanja odredenih interesa. Sve ljude pozivao je u vjerovanje u Božiju jedinost, u življenje stvarne iskrenosti i uzornog morala. Ovu cinjenicu Allah, dž. š., nam na slijedeci nacin saopcava u Kur’anu:

I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte (Ali ‘Imran, 50).

Medutim, izvjesno vrijeme nakon Isaovog odvajanja od Zemlje, ovaj put su njegove pristalice (iseviti) poceli degenerirati svoju vjeru i, pod utjecajem odredenih idolopoklonickih ubjedenja, iznijeli “sveto Trojstvo” (Otac, Sin i Sveti duh) koje se nije nalazilo u Indžilu. Pod imenom “kršcanstva” poceli su, dakle, živjeti jednu sasvim drugaciju vjeru. Koliko god da je opceprihvatljivo da je Isa, a. s., zacetnik ove vjere, koju danas slijedi jedna cetvrtina covjecanstva i koja, u izvjesnom smislu, usmjerava covjecanstvo, to nije tacno. Prava vjera, koja je objavljena Isau, iskrivljena je! A Indžili (Evandelja), koji su dospjeli do naših dana, ispisali su odredeni ljudi godinama nakon Isaove smrti i sakupili ih historicari koji su živjeli u potonjim periodima. Prema tome, kršcanstvo je vjera koja je daleko od istinske vjere objavljene Isau od strane Allaha, dž. š.
Za ponovno objavljivanje istinske vjere Allah, dž. š., je nakon Isaa poslao pejgambera iz drugog naroda i dostavio mu Knjigu, za koju je obecao da nece biti izmijenjena sve do Sudnjeg dana. Ovaj posljednji pejgamber, koga je Allah, dž. š., odabrao i poslao da na Zemlju dostavi istinsku vjeru koju je odabrao za ljude, je Muhammed, a. s., a Knjiga koju mu je Allah objavio je Kur’an, a. š.
Kur’an je Knjiga objavljena cijelom covjecanstvu, za koju su zaduženi svi ljudi od istoka do zapada, od juga do sjevera, i za koju cemo svi biti pitani na Sudnjem danu. Zahvaljujuci narocito savremenoj tehnologiji, sve zemlje Svijeta su “ujedinjene” i, u izvjesnom smislu, poprimile stanje jednog naroda. Zato danas u Svijetu gotovo da nema covjeka koji nije cuo za Kur’an i islam koji je njime saopcen. Medutim, unatoc svemu tome, samo jedan odredeni dio ljudi vjeruje u Kur’an, a jedan veliki dio onih koji vjeruju u njega ispravno ne žive pravu vjeru koja je saopcena ovom Allahovom Knjigom.
Upravo radi ispravljanja ove iskrivljene situacije ocekuje se Isaov ponovni dolazak na Zemlju i njegov poziv na Kur’an, Knjigu istine. Ovo je radosna vijest koju je Allah, dž. š., muslimanima obecao u Kur’anu! Kao što cemo vidjeti i u narednim poglavljima, Isa, a. s., nije umro, samo ga je Allah, dž. š., Sebi uzdigao. A u Kur’anu je, isto tako, saopceno da ce se on nakon izvjesnog vremena ponovo vratiti na Zemlju i uciniti da vjera islam zagospodari cijelim Svijetom. Cijeli kršcanski i islamski Svijet vec stoljecima vrše pripreme za docek ovog izuzetnog gosta i neponavljanje nepravde koja je prethodno nacinjena prema njemu!

TRAŽENJE ‘SPASITELJA’ OD STRANE NARODA U NEVOLJI

A zašto se vi ne biste borili na Allahovom Putu za potlacene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, ciji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko ce nam pomoci!wwww (An-Nisa’, 75)

Proucimo li pažljivo Kur’an, uocit cemo da je, u podrucjima u koja je Allah, dž. š., slao poslanike, prije njihovog dolaska, u socijalnom i moralnom pogledu, vladala velika propast. A uporedo sa dolaskom poslanika njegovi sljedbenici živjeli su u blagostanju, bericetu i miru koje je donijela vjera. U periodima nakon poslanika, jedan dio ljudi se osilio zbog ovakvog stanja i, udaljavanjem od vjere, okrenuli se prema nevjerovanju. Zlostavljali su se pronalaskom drugih božanstava mimo Allaha, dž. š., i, opet, vlastitim rukama, sami sebi priredivali kraj.
Nakon osvrtanja na privrženost i iskrenost poslanika prema Allahu, dž. š., u kur’anskoj suri Al-Maryam, Allah, dž. š., nam saopcava da su pokoljenja nakon njih sasvim izgubila svoja vjerovanja i da su krenula za svojim strastima. U ajetima koji govore o ovim pokoljenjima kaže se slijedece:

To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošcu Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog citali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama podoše; oni ce sigurno zlo proci (Maryam, 58-59).

Allah, dž. š., je razlicitim nedacama upozoravao ove ljude koji su se udaljili od svoje vjere, koji uopce ne razmišljaju o razlogu svog stvaranja i o odgovornostima prema svome Stvoritelju. Zauzvrat ovakvim njihovim djelima, dokinuo je blagodati kojima su bili obdareni i, u skladu sa ajetom “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje - taj ce teškim ?ivotom ?ivjeti...wwww (Ta-Ha, 124), dao im mucan i težak život. Ovim narodima koji su nakon vjerovanja skrenuli u nevjerovanje “težak životwwww Allah, dž. š., priredivao je na razlicite nacine. Nerodnost, nestašica u poljoprivrednim proizvodima i robi i duhovne nevolje nastale uslijed moralne degeneriranosti i pada, ekonomske i socijalne krize koje su dolazile zbog politicke nestabilnosti, samo su neki od tih nacina.
A zbog ateistickih sistema koji su nad njima imali nadmocnost, ovi ljudi su bili podvrgnuti razlicitim presijama i stradanjima. Kao primjer ovakvog nepravednog despotskog sistema u Kur’anu se istice faraonov period. Dok je faraon živio u raskošnom bogatstvu i izobilju, svom narodu cinio je veoma velike patnje i izazivao nered. Ova situacija se u Kur’anu saopcava na slijedeci nacin:

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlacio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao; doista, je smutljivac bio! (Al-Qasas, 4).

U ovakvim periodima ekonomske i socijalne krize, kada vlada nepravedna vlast, ljudi uvijek osjecaju potrebu za spasiteljem koji ce urediti negativne smjerove aktualnog sistema u kome se nalaze, koji ce osigurati pravdu, mir i sigurnost i koji ce ih izvesti na pravi put.
Sinovi Israilovi su, takoder, nakon Musaa, a. s., bili suoceni sa istim poteškocama, sa tiranskim vladarima, od kojih su trpili veliki zulum. Protjerani su iz svojih domova i zavicaja i shvatili da ih iz ove situacije u kojoj su se nalazili ne mogu spasiti ni njihova božanstva, kojima su se klanjali, ni imeci, a ni njihovi preci. U ishodu toga, od Allaha, dž. š., zatražili su vladara za borbu protiv ovog okrutnog režima. Allah, dž. š., odgovorio je na ove njihove zahtjeve i, kao vladara, poslao im Taluta. U suri Al-Baqara kaže se slijedece:

Zar nisi cuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: “Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu Putu borili!wwww - “Možda se vi necete boriti, ako vam borba bude propisana?wwww - rece on. - “Zašto da se ne borimo na Allahovom Putuwwww - rekoše - “mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?wwww A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni (Al-Baqara, 246).

“U Allahovim zakonima ti nikad neceš naci promjene!wwww

Ono što razumijemo iz kur’anskih kazivanja o proteklim narodima je da je u velikoj mjeri slicno ono što ih je zadesilo. Nacin življenja ljudi, stanje u kome su se nalazili, slanje poslanika kao opominjaca, a, na kraju, i njihovo uništenje zasnovani su na istoj osnovnoj logici.
Isto tako, i u savremenim društvima uocljivo je jedno veoma brzo narušavanje, izopacenje i degeneracija. Ljudi, u okruženju siromaštva, bijede i zuluma, ceznu za mirnim životom u kome vlada uzoran moral. Sasvim je ocito da se pravda može postici jedino kada se postojeci sistem ujedini sa tim moralom i da se socijalne devijacije mogu ispraviti jedino od strane osoba koje posjeduju ovakav moral. Upravo je Allah, dž. š., i proteklim narodima, nakon istog socijalnog raspada, slao spasitelje i veliko izobilje, bericet i bogatstvo nakon nedaca. Da ce izobiljem i bericetom obdariti bogobojazne zajednice, Allah, dž. š., upozorava u slijedecem ajetu:

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili (Al-A’raf, 96).

Iz navedenog ajeta, a i iz drugih ajeta koji saopcavaju istu cinjenicu, proistice veoma bitan Božiji zakon: jedini put za postizanje mira, sigurnosti, izobilja i bericeta je zaživljavanje islamskog morala. To je na ovaj nacin bilo i kod proteklih naroda, a na taj nacin bit ce i kod narednih naroda. Nemoguce je da pravda, sigurnost i stabilnost zavladaju tamo gdje nema islamskog morala! To je zakon Allaha, dž. š. A na cinjenicu nepromjenljivosti Allahovih zakona ukazuje slijedeci kur’anski ajet:

...I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povecao otudenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje - a spletke ce pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu ocekivati nešto drugo vec ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad neceš naci promjene, u Allahovim zakonima ti neceš naci odstupanja (Fatir, 42-43).

Dominacija islamskog morala prema Kur’anu

Kao što smo naglasili u prethodnim poglavljima, analiziramo li kur’anske ajete i kazivanja o proteklim narodima, uocit cemo da je, nakon degeneracije, izopacenosti i moralnog kraha, Allah, dž. š., tim narodima slao “spasiteljawwww. Ovaj spasitelj usmjeravao je ljude ka vjerovanju u jednog Boga, bogobojaznosti i udaljavanju od širka. Nakon ustrajavanja u nevjerovanju, ovaj put su svoje narode upozoravali azabom. Allah, dž. š., nas u Kur’anu obavještava o cinjenici da On nijedan narod nije uništio prije nego što bi im poslao upozorenje i opomenu. U Kur’anu se saopcava slijedece:

Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili (Aš-Šu’ara’, 208-209).

U eri u kojoj se nalazimo vladaju svakojake izopa-cenosti, gdje su naglašene moralne i materijalne porocnosti, nastranosti, gdje, sa ekonomskog i politickog aspekta, preovladava velika nestabilnost; ovo je era u kojoj je nastao veliki jaz izmedu bogatih i siromašnih. A cinjenica koju saznajemo iz Kur’ana je da ce, u jednom ovakvom okru-ženju, Allah, dž. š., pokazati put spasa i da ce, zahvaljujuci tome, islamski moral, nesumnjivo, zavladati cijelim Svijetom, da ce prava vjera nadvladati ostale vjere i praznovjerja. U kur’anskom poglavlju At-Tawba Allah, dž. š., svoje robove obavještava o ovoj radosnoj vijesti:

Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim uciniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogo-bošcima (At-Tawba, 32-33).

Isto tako, Allah, dž. š., u poglavlju An-Nur saopcava da ce vjernici, koji nikoga Allahu ne smatraju ravnim, koji Mu bespogovorno robuju i “cine dobra djelawwww (štite Njegove odredbe i ulažu napore na Njegovom Putu) postici moc i vlast, isto kao što su postizali oni prije njih:

Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On želi, i da ce im sigurno strah sigurnošcu zamijeniti; oni ce se samo Meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici (An-Nur, 55).

Ovdje postoji jedna veoma bitna tacka koja se ne smije zanemarivati: u navedenom ajetu saopcava se uvjet za širenje vjerskog morala na Zemlji: postojanje vjernika koji ce robovati jedino Allahu, dž. š., koji Mu druge nece ravnim smatrati i koji ce dobra djela vršiti...

Ocekivani Spasitelj

Rezultat koji proizlazi iz onoga što je do sada izneseno je slijedeci: u svakom periodu se ocekuje da se Allah, dž. š., odazove pozivu Svojih robova koji traže pomoc od tiraniziranja. Nada se da ce se, kao što je to bio slucaj sa prošlim narodima, današnja i buduca pokoljenja osloboditi zuluma nevjernika i da ce im se podnijeti ljepote življenja islamskog morala.
Narocito se ocekuje izlaz islamskog svijeta iz procesa slabljenja u koji je zapao, objašnjavanje covjecanstvu islamskog morala od strane iskrenih vjernika. Naravno, da bi se to moglo desiti, nade se polažu u spasitelja kojeg ce, kao uostalom i uvijek do sada, poslati Allah, dž. š. Ovaj spasitelj, koji ce ljude perioda u kome se nalazimo “iz tame izvesti na svjetlowwww je islamski moral. A osobe, predvodnici u zaživljavanju ovog superiornog morala, nadjacat ce idejne sisteme koji negiraju postojanje Boga i poraziti zabludjela vjerska poimanja.
Ukratko, kao što je pomogao i prošlim narodima, Allah, dž. š., pomoci ce i buducim pokoljenjima koja ce živjeti na Zemlji. Allah, dž. š., obecao je to Svojim robovima koji su se iskreno i predano okrenuli Njemu. U Kur’anu se kaže slijedece:
Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavicaja svoga prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!wwww A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime.
A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista mocan i silan - one koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i sadaku udjeljivati i koji ce tražiti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih. - A Allahu se na kraju sve vraca (Al-Hadždž, 40-41).

MESIH, ISA, SIN MERJEMIN, U KUR’ANU

Cilj ovog poglavlja je prenošenje svih detalja iz najpovjerljivijeg izvora koji su u vezi sa proteklim životom Isaa, a. s., i njegovim ponovnim dolaskom na Zemlju. Ovaj izvor je Kur’an, koji, naravno, nije doživljavao nikakva iskrivljavanja i promjene i za kojeg je Allah, dž. š., rekao “...Njegove rijeci niko ne može promijeniti...wwww (Al-An’am, 115). Kur’an je jedina knjiga iz koje možemo dobiti kategoricna saznanja o cinjenicama i o svim pitanjima. A u Kur’anu su saopcene mnoge faze iz života Isaa, a. s.; od rodenja do uzdizanja Allahu, dž. š., od njegovog ponovnog dolaska na Zemlju do stvarne smrti.
Isa, a. s., je Božiji poslanik koji je na Zemlji živio prije oko 2000 godina, kojeg je Allah, dž. š., ucinio odabranim i na ovom i na buducem svijetu. Unatoc tome što je vjera koju je on donio imenom prisutna na Zemlji, u biti je ona doživjela nekoliko degeneracija i udaljena od originala. Imenom je takoder prisutna i Knjiga koju je od Allaha, dž. š., dobio putem vahja, ali njezin original ne postoji. Kršcanski izvori doživjeli su razlicita iskrivljavanja i mijenjanja teksta. Prema tome, nemoguce je da danas istinske podatke u vezi sa Isaom, a. s., dobijemo iz ovih izvora.
Jedini izvor preko kojeg možemo doci do istine i kategoricnih cinjenica u vezi sa Isaom, a. s., je Kur’an, za koji je Allah, dž. š., obecao da ce ga cuvati do Sudnjeg dana. U Kur’anu se govori o Isaovom rodenju i životu, iznose se dogadaji sa kojima se susretao u toku života, stanju ljudi iz njegovog okruženja i o još nizu drugih tema. Cak se iznosi i kakav je bio život Isaove majke, hazreti Merjeme, prije nego što je on došao na svijet, kako je na cudotvoran nacin zatrudnila, kako se porodila i kakvim reakcijama je bila izložena zbog toga - sve je to saopceno kur’anskim ajetima. Štaviše, Allah, dž. š., nam je saopcio da ce u ahir-i zemanu Isa, a. s., ponovo doci na Zemlju. U ovom poglavlju iznijet cemo podatke o Isau, a. s., koji se nalaze u Kur’anu.

Rodenje i odgoj hazreti Merjeme

Hazreti Merjema, koja je odabrana radi donošenja na svijet Isaa, a. s., rodena je u jednom vremenu kada je vladao nered i kada su sve svoje nade jevreji polagali u dolazak Mesiha (Spasitelja). Merjema, koja uopce nije znala da predstavlja fokus svih ocekivanja sinova Israilovih, specijalno je, od strane Allaha, dž. š., odabrana i odgojena za ovu uzvišenu dužnost. Potjecala je iz Imranove porodice, loze koju je Allah, dž. š., ucinio superiornijom nad ostalim svijetom.
Imranova porodica je cvrsto vjerovala u Allaha, dž. š., u svakom svom poslu usmjeravala se i okretala prema Njemu, pedantno je cuvala granice koje je On uspostavio i po ovim odlikama bila cuvena u okolini. Kada je saznala da je zatrudnila Merjemom, Imranova žena odmah je ucinila dovu Allahu, dž. š., i zavjetovala Mu se na službu buduceg djeteta. Ovo pitanje u Kur’anu je saopceno na slijedeci nacin:

Kada Imranova žena rece: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve cuješ i znaš!wwww Poslije ona, kada je rodi, rece: “Gospodaru moj, rodila sam ženskowwww- a Allah dobro zna šta je rodila - “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtanawwww (Ali ‘Imran, 35-36).

Kada je hazreti Merjem došla na svijet, ponašanje Imranove žene bilo je opet usmjereno ka postizanju Allahovog zadovoljstva. Predala se Allahu, dž. š., radi zaštite od šejtanskog zla i Merjeme, a i loze koja ce se izroditi od nje. Allah, dž. š., prihvatio je ovo iskreno predanje Imranove žene i, kao odgovor na njenu dovu, njenom djetetu podario jednu veoma superiornu narav i moral. Kur’anskim ajetom “I Gospodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja...wwww (Ali ‘Imran, 37) posebno je skrenuta pažnja na Merjemin brižni i profinjeni odgoj pod Allahovom zaštitom.
Tokom odgajanja hazreti Merjeme, Zekerijja, a.s., uocio je da se ona razlikuje i da je superiornija od ostalih. Allah, dž. š., ju je obdario mnogobrojnim blagodatima koje su je izdvajale od ostalih. Ova cinjenica je na slijedeci nacin objašnjena u Kur’anu:

...Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, Merjema?wwww - on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoce opskrbljuje bez mukewwww (Ali ‘Imran, 37).

Kao što je superiornom nad ostalim svijetom ucinio Imranovu porodicu, Allah, dž. š., je i hazreti Merjemu, koja je pripadala ovoj porodici, odabrao, cistom stvorio i ucinio je boljom od svih ostalih žena na svijetu. Ova njena superiornost se na slijedeci nacin saopcava u Kur’anu:

I kada meleki rekoše: “O, Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu ucinio. O, Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj!wwww (Ali ‘Imran, 42-43).

U zajednici u kojoj je živjela, Merjema je bila, kao i njena porodica, osoba poznata po svojoj privrženosti i iskrenosti prema Allahu, dž. š. A najpoznatija njena odlika bila je njena cednost, odnosno to što je “nevinost svoju sacuvalawwww. Ovo pitanje se na slijedeci nacin spominje u kur’anskom poglavlju At-Tahrim:

Merjemu, kcer Imranovu, koja je nevinost svoju sacuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u rijeci Gospodara svoga i u Knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u namazu bila (At-Tahrim, 12).

Hazreti Isaovo rodenje bez oca

Jedna od najvecih mudžiza u vezi sa Isaom, a. s., je nacin na koji ga je njegova majka zanijela. U Kur’anu se o ovom pitanju iznosi niz detalja. Džebrilovom ukazivanje hz. Merjemi se na slijedeci nacin saopcava u suri Maryam:

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca (Maryam, 16-17).

Kao što je saopceno u navedenim ajetima, hazreti Merjema se u jednom periodu povukla na istocnu stranu i tu provela jedan dio svog života. U ovom periodu joj se Džibril ukazao u obliku savršenog muškarca. Druga bitna cinjenica na koju se skrece pažnja u Kur’anu je Merjemino cedno ponašanje i izraženi strah od Allaha, dž. š. Prve rijeci koje je Merjem izgovorila kada je ugledala Džibrila bile su slijedece:

“Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” - uzviknu ona (Maryam, 18).

Džibril joj se predstavio, rekao da je on samo izaslanik poslan od strane Allaha, dž. š., i da joj dolazi sa radosnom viješcu od Njega. U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava odgovor koji je dao Džibril:

“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” - rece on - “da ti poklonim djecaka cista!” (Maryam, 19).

A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rijec: ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ce viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali ‘Imran, 45).

Hazreti Merjema, koja je primila ovu radosnu vijest, postavila je slijedece pitanje Džibrilu kako bi shvatila kako ce moci dobiti dijete kada je nijedan muškarac nije dodirnuo:

“Kako cu imati djecakawwww - rece ona - “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica?!wwww “To je tako!wwww - rece on. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga ucinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed odredeno!wwww I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje (Maryam, 20-22).

Ona rece: “Gospodaru moj, kako cu imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?wwww - “Eto takowwww, - rece, - “Allah stvara što On hoce. Kada nešto odluci, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono budewwww (Ali ‘Imran, 47).

Kao što se vidi u navedenim ajetima, Džibril je Merjemi saopcio radosnu vijest da je trudna i obavijestio je da ‘‘kada Allah nešto odluci, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono bude’’. Hazreti Merjemu nije dotakla nijedna ljudska ruka, dakle Isa, a. s., je na Svijet došao bez oca, neovisno, dakle, od dunjaluckih povoda. To je samo jedna od mudžiza koje je tokom cijelog svog dunjaluckog života doživljavao Isa, a. s., i koje ce doživljavati u periodu ponovnog povratka.
Nakon što joj je Džibril saopcio radosnu vijest da je trudna, hazreti Merjema se povukla u osamu daleko od drugih. I u ovom periodu ju je Allah, dž. š., podržao i uzeo pod Svoju zaštitu. Allah joj je stvorio sve moguce pogodnosti i podršku, i sa psihološkog, a i sa fizickog aspekta, koja joj je potrebna u toku trudnoce. Sklanjajuci je na osamljeno mjesto, onemogucio je i svakojake neprilike, i materijalne i duhovne, koje bi joj mogli zadati oni koji ne mogu shvatiti njeno stanje.

Isa, a. s., je kod Allaha, dž. š., jedna rijec

Allah, dž. š., u Kur’anu skrece pažnju da je Isa, a. s., od svog rodenja do uzdizanja, u svakom pogledu pokazivao velike razlike od ostalih ljudi. Prije svega, Isa, a. s., roden je uz pomoc stvaranja na jedan neuobicajen nacin: na svijet je došao bez oca. Prije njegovog rodenja, Allah, dž. š., je njegovoj majci, hazreti Merjemi, putem meleka saopcio niz njegovih odlika i da je ljudima poslat kao Mesih (Spasitelj). Jedna od ovih odabranih Isaovih odlika je i ta da on predstavlja “Rijec Allahovuwwww:

Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega... (An-Nisa’, 171).

A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rijec: ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ce viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali ‘Imran, 45).

Formulacija “Allahova Rijecwwww u Kur’anu je korištena jedino za Isaa, a. s. Dok još nije došao na svijet, Allah, dž. š., je saopcio njegovo ime. Generalno, ljudima imena nadijevaju njihove porodice. Medutim, situacija u vezi sa Isaom je drugacija; kao jednu svoju Rijec, Allah, dž. š., je Isau, a. s., dao ime “Isa Mesihwwww. Ovo je jedan sasvim ocit izraz da je, za razliku od svih ostalih, Isa, a. s., stvoren jednim drugacijim stvaranjem.
Upravo, kao i rodenje, mudžize koje je pokazao u toku života i uzdizanje Allahu, dž. š., takoder su izraz ove njegove razlicitosti.

Isaovo rodenje

Kao što je poznato, porod je veoma naporan, a, isto tako, i dogadaj koji zahtijeva veliku kontrolu. Veoma je teško da u jednom takvom životnom dogadaju žena može uspjeti sama, bez medicinske kontrole i iskusnog pomocnika. Medutim, hazreti Merjema, koja u ovome nije imala nikakvo iskustvo, zahvaljujuci povjerenju i privrženosti Allahu, dž. š., ovaj težak posao uspjela je obaviti sama.
Dok je bila u velikim porodajnim bolovima, Allah, dž. š., joj je pomogao putem nadahnuca. Saopcavajuci joj sve što je potrebno uciniti u ovim teškim trenucima, Allah, dž. š., joj osigurao porod na najlakši nacin i pod najboljim okolnostima. A to je velika blagodat kojom je Allah, dž. š., obdario hazreti Merjemu.
I porodajni bolovi prisiliše je da dode do stabla jedne palme. “Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!wwww - uzviknu ona.

I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok potece. Zatresi palmino stablo, posut ce po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš covjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu šutjeti, i danas ni s kim necu govoritiwwww (Maryam, 23-26).

Isaov govor u bešici

A i onu koja je sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima ucinismo (Al-Anbiya’, 91).

Jedan od dogadaja koje je Allah, dž. š., ucinio kao iskušenje Merje-minom narodu je Isaovo rodenje. Ovo rodenje, koje se ostvarilo na neuobicajen nacin, postalo je svojevrstan Allahov ispit i za hazreti Merjemu, a i za njen narod. U biti, nacin Isaovog dolaska na svijet jedna je mudžiza koju je Allah, dž. š., pokazao radi pozivanja ljudi u vjeru i jedan od najocitijih dokaza Allahovog postojanja. Medutim, njen narod to nije mogao shvatiti i iznijeli su odredena neutemeljena podozrenja o Merjemi. Ovo pitanje se na slijedeci nacin istice u Kur’anu:

I dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. “O, Merjemo,wwww - rekoše oni - “ucinila si nešto necuveno! Ej ti, koja u cednosti liciš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!wwww (Maryam, 27-28).

Kao što se i saopcava u navedenim ajetima, kada je, zajedno sa Isaom, iz mjesta na kome se osamila došla svom narodu, hazreti Merjemi nije pružena nikakva prilika za objašnjenje. Govoreci da je pocinila zbunjujuce i sramno djelo, narod je protiv nje iznio niz ružnih optužbi, koje su zasnovane jedino na pretpostavkama i sumnjama. Medutim, pripadnici tog naroda, koji ju je optuživao, poznavali su hazreti Merjemu od samog njenog rodenja i veoma su dobro znali koliko su i hazreti Merjema i njena porodica Imran pobožni i odani Bogu.
Što se tice hazreti Merjeme, ona je, u biti, stavljana na kušnju ovim ružnim optužbama i klevetama. Dok je sasvim ocito da ovakvom djelu nece pribjeci osoba koja je krajnje cedna i izuzetno privržena svome Stvoritelju, gledanje na nju kao da je pocinila loše djelo za nju je bilo iskušenje od strane Allaha, dž. š. Od samog rodenja hazreti Merjema je uvijek bila potpomagana od strane Allaha, dž. š., koji je sve njene poslove izveo na hajr. Znala je da ne smije zaboraviti da se sve dešava Božijom voljom i da ce je opet Allah, dž. š., spasiti od ovih neosnovanih optužbi.
Upravo Allah, dž. š., je i u ovoj situaciji osigurao olakšanje hazreti Merjemi i nadahnuo je postom govora, odnosno šutnjom. Allah joj je saopcio da šuti kada njen narod htjedne pricati sa njom i da pokaže na Isaa onima koji joj se približe sa optužbama. Na taj nacin, olakšicom koju joj je pružio Allah, dž. š., hazreti Merjema je bila udaljena od price koja bi joj mogla prirediti nevolje. Osoba koja je na najbolji nacin mogla dati najispravnije odgovore na pitanja koja su stizala od naroda bio je Isa. Kada je hazreti Merjemi saopcio radosnu vijest o radanju Isaa, Allah, dž. š., je saopcio i da ce on progovoriti dok još bude u bešici:

On ce govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ce cestit (Ali ‘Imran, 46).

Na taj nacin Allah, dž. š., je veoma olakšao Merjemin posao i ucinio je da narod iz Isaovih usta cuje najispravnije saopcenje koje su ocekivali. Allahovim stvaranjem jednog ovakvog cudotvornog okruženja bila je osujecena klopka koju je za hazreti Merjemi bio pripremio njen narod. Ovo pitanje se na slijedeci nacin spominje u Kur’anu:

A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?wwww - rekoše. “Ja sam Allahov robwwww - ono rece - “meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti i ucinit ce me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit ce mi da, dok sam živ, namaz obavljam i sadaku udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!wwww (Maryam, 29-33).

Nesumnjivo, to što je dijete u bešici u stanju besprijekorno pricati velika je mudžiza. Štaviše, zbunjujuce je i to što je, odmah nakon rodenja, Isa, a. s., znao ono što jedno dijete nikako ne može znati. Ovom situacijom na jedan sasvim jasan nacin stavljeno je do znanja da se nalaze suoceni sa jednom vanrednom cinjenicom. Svi ovi cudotvorni dogadaji kategoricki su ukazivali na cinjenicu da je ovo dijete, koje je još u bešici, poslanik Allaha, dž. š.
Eto, kao odgovor na hazreti Merjeminu predanost Allahu, dž. š., i bogobojazan pristup svim dogadajima sa kojima se susretala, Allah, dž. š., joj je osigurao olakšicu. Pokazivanjem jedne velike mudžize, koja je zapanjila cijeli narod, dao je kategorican odgovor na klevete kojima ju je njen narod htio okaljati. Medutim, onima koji su, unatoc ovom cudotvornom dogadaju, nastavili sa iznošenjem teških kleveta protiv hazreti Merjeme Allah, dž. š., saopcio je veliku kaznu. Govoreci o hrdavim djelima sinova Israilovih, 161. ajet kur’anske sure An-Nisa’ Allah, dž. š., završava slijedecim rijecima:

...A za nevjernike medu njima Mi smo kaznu bolnu pripremili (An-Nisa’, 161).

Mudžize Isaa, a. s.

Prva od veoma razlicitih Isaovih mudžiza koje se spominju u Kur’anu bila je njegov neuobicajeni dolazak na svijet, odnosno neposjedovanje oca, a potom njegov govor u bešici i saopcenje da ce biti pejgamber. Zapravo, ove dvije mudžize su na sasvim jasan nacin dokazivale Isaovu izvanrednost - pošto je veoma mudro pricanje djeteta odmah nakon rodenja moguce jedino uz pomoc Allahove mudžize:

Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naucio... (Al-Ma’ida, 110).

Mudžize koje se u Kur’anu iznose, a koje su u vezi sa Isaom, a. s., su slijedece:

...i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit cu vam od ilovace nešto poput ptice i puhnut cu u nju, i bit ce, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit cu slijepa od rodenja, i gubava, i oživljavat cu mrtve, voljom Allahovom, i kazivat cu vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete (Ali ‘Imran, 49).

Unatoc svih ovih izvanrednih dogadaja i cinjenica, jedan dio njegovog naroda ostao je istrajan u svom nevjerovanju i negiranju Boga. Govoreci da ono što Isa radi nije ništa drugo do “majstorske carolijewwww, optužili su ga za vracanje.

Isaovo poslanstvo i poteškoce na koje je nailazio

Period u kojem je poslat Isa, a. s., bio je period u kome su sinovi Israilovi i u politickom, i ekonomskom, a i u socijalnom pogledu bili u velikoj krizi. Sa jedne strane - nemilosrdna vlast u zemlji u kojoj su živjeli, sa druge strane - razlicita vjerska i sektaška razilaženja... U jednom ovako teškom metežu ljudi su, sasvim uobicajeno, nastojali pronaci put spasa.
Ocekivani spasitelj bio je Isa, a. s. Da bi njega i njegovu majku, hazreti Merjemu, predstavio svim sinovima Israilovim, Allah, dž. š., ucinio je da Isa, a. s., progovori dok je još bio u bešici, i na taj nacin je sinovima Israilovim obznanio da je stigao ocekivani pejgamber. Na kraju su ga svi doživljavali kao nadu spasa.
Medutim, bilo je, naravno, i onih koji su iskazivali protivljenje Isau, a. s. Pristalice ateistickog sistema tog vremena doživljavali su ga kao opasnost. Iz tog razloga su, odmah nakon što su saznali za Isaa, a. s., krenuli u akciju i nacinili planove za njegovu likvidaciju. Sva ova nastojanja bila su osujecena i osudena na neuspjeh još u samom pocetku. Medutim, oni nikada nisu odustajali od ostvarenja tog cilja; predstavljali su jedne od najžešcih Isaovih neprijatelja tokom njegovog perioda poslanstva.
Uza sve to, oni koji su pokazivali protivljenje Isau, a. s., nisu bili ograniceni samo na ateiste. Nakon što je poceo sa dostaljanjem Objave, vecina jevrejskih svecenika tog perioda su, iz razlicitih razloga, zauzeli neprijateljski stav prema Isau, a. s. A jedan od najbitnijih razloga tome je Isaov poziv da žive izvornu vjeru. I cim je poceo sa dostavljanjem Objave, optužili su ga za nastojanje da sruši njihovu vjeru. Medutim, ono cemu se uistinu protivio Isa, a. s., bile su odredbe koje je svecenicka jevrejska klasa naknadno uvrstila u vjeru. cineci dozvoljenim ono što im je bilo zabranjeno i zabranjenim ono što im je prethodno bilo dozvoljeno, sinovi Israilovi su u potpunosti degenerirali svoju izvornu vjeru. I, Allah, dž. š., im je, kao pejgambera, poslao Isa, a. s., da bi dokinuo ove odredbe koje su oni uvukli u vjeru. On je svoj narod pozivao da se pridržavaju Indžila koji je potvrdivao prethodno objavljeni, izvorni Tevrat.
Ovu cinjenicu Allah, dž. š., na slijedeci nacin saopcava u Kur’anu:

....i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte (Ali ‘Imran, 50).

U jednom drugom ajetu Allah, dž. š., takoder, saopcava da je Indžil, sveta Knjiga objavljena Isau, a. s., Knjiga koja je potvrdivala Tevrat objavljen prije njega, koja je predstavljala uputu vjernicima i koja je osigurala da oni naprave razliku izmedu ispravnog i pogrješnog, dozvoljenog i zabranjenog:

Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoder bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (Al-Ma’ida, 46).

Vodeci jevreji smatrali su prilicno stranim ono što je objašnjavao Isa, a. s. Pošto se Isa, a. s., nije zadržavao na zakonima koji su postali tradicionalni, pozivao ih je u Allahovu jedinost, iskrenost, bratstvo i poštenje. Iz tog razloga, jevrejski narod, koji je bio suocen sa jednim novim poimanjem vjere koje je bilo izvan uobicajenog, prilicno je bio zbunjen naspram onoga što je Isa, a. s., objavljivao. U Kur’anu je na slijedeci nacin saopcena objava koju je svom narodu dostavljao Isa, a. s.:

A kad je Isa ocita znamenja donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko cega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi Put!wwww Ali su se stranke izmedu sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore! (Az-Zuhruf, 63-65).

Ova neuobicajenost i iskrenost u Isaovom pristupu vjeri privukla je veliku pažnju naroda i vremenom je dolazilo do povecanja broja njegovih pristalica. Isa, a. s., im je govorio da se približilo ocekivano spasenje i da ce uskoro izvojevati pobjedu.

Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa, a. s.

Tvrdnja Rimljana da su, razapinjanjem na križ, ubili Isaa nesumnjivo svima je poznata. Prema toj tvrdnji, Rimljani i jevrejski svecenici uhvatili su Isaa, a. s., razapeli ga na križ i tako ga ubili. Upravo kršcanski svijet ovako prihvata ovaj slucaj, ali vjeruju da je, nakon smrti, Isa oživio i da se uzdigao u nebo. Medutim, pogledamo li u Kur’an, vidjet cemo da se to nije tako desilo:

I zbog rijeci njihovih: “Mi smo ubili (katelna) Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!wwww A nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu), vec im se pricinilo (subbihe). Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili (ma katelehu). (An-Nisa’, 157)

U nastavku navedenog ajeta, za Isaovu, a. s., smrt se kaže slijedece:

Vec ga je Allah uzdigao (refea) Sebi. - A Allah je silan i mudar (An-Nisa’, 158).

Cinjenica koju nam Kur’an saopcava sasvim je ocita. Rimljani, koji su jevrejskim provociranjem pokušali ubiti Isaa, a. s., nisu bili uspješni u tome. Kur’anska formulacija “vec im se pricinilowwww, korištena u navedenom ajetu, rasvjetljava ciljeli ovaj slucaj. Isa, a. s., nije ubijen, Bog ga je uzdigao k Sebi! Osim toga, Allah, dž. š., takoder skrece pažnju na cinjenicu da oni koji su nastupali sa tom tvrdnjom ne posjeduju saznanja o istini.

Kako se u Kur’anu objašnjavaju smrti pejgambera?

Analizom rijeci koje se spominju u kazivanjima o smrti pejgambera i ajeta u kojima se govori o smrti Isaa, a. s., doci ce se do jedne veoma bitne cinjenice u vezi sa smrcu Isaa, a. s. U ovom poglavlju cemo se osvrnuti na znacenja arapskih rijeci kojima se u Kur’anu opisuju smrti Isaa, a. s., i ostalih pejgambera i na koji su nacin korištene u kur’anskim ajetima.
Rijeci koje se u Kur’anu koriste u vezi sa smrcu ili ubistvom pejgambera, kao što cemo to naknadno detaljno vidjeti, su uglavnom rijeci “katele” (ubiti), “mate” (umrijeti), “haleke” (likvidirati, ubiti), “salebe” (razapeti). Medutim, za Isaa, a. s., u Kur’anu se, korištenjem formulacije “a nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu)”, na jedan sasvim ocit nacin naglašava da on nije ubijen ni na jedan nacin ubijanja. Saopcava se da je pokazan jedan nalik na Isaa, a. s., a da je on uzdignut k Allahu, dž. š. A u suri Ali ‘Imran se saopcava da ce Allah, dž. š., Isau, a. s., uzeti dušu i da ce ga izdici k Sebi:

I kada Allah rece: “O, Isa, dušu ce ti uzeti (muteveffijke) i k Sebi te uzdignuti (rafiuke) i spasit cu te od nevjernika i ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta... (Ali ‘Imran, 55).

Nacin upotrebe rijeci koje se u Kur’anu spominju u znacenju smrti i formulacije ‘‘uzeti dušu’ iz sure Ali ‘Imran su slijedeci:

1) TEVEFFA: UZETI DUŠU

Rijec “vefatwwww, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim znacenjima osim u znacenju smrti. Analiziranje ajeta sasvim jasno iznosi da Isa, a. s., nije umro u opcepoznatom znacenju. U 117. ajetu sure Al-Ma’ida slucaj smrti se prenosi na slijedeci nacin:

“Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo (teveffeyteni), Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.”

Arapska rijec, koja se spominje u aktualnom ajetu i koja se u mnogim prijevodima navodi u znacenju “ubitiwwww ili “usmrtitiwwww izvedenica iz glagola “teveffawwww i nema znacenje smrti, vec “uzimati dušuwwww. A Kur’an nam opet saopcava da uzimanje duše ne dolazi uvijek u znacenju smrti. Ilustracije radi, u ajetu u kome se koristi rijec “teveffawwww govori se o “uspavljivanjuwwww, a ne smrti:

On vas nocu uspavljuje (teveffakum) - a zna i šta ste preko dana griješili - zatim vas budi, sve dok ne dode cas smrti. Na kraju, Njemu cete se vratiti i On ce vas o onome što ste radili obavijestiti (Al-An’am, 60).

Rijec koja se u navedenom ajetu prevodi kao “uspavljivatiwwww ista je kao i rijec koja se koristi u 55. ajetu poglavlja An-Nisa’. Dakle, u ova dva ajeta koristi se rijec “teveffawwww. S obzirom da spavanje nije smrt, onda je sasvim ocito da se rijec “teveffakumwwww, koja se koristi u navedenim ajetima, ne odnosi na smrt vec da je treba prevoditi kao “Onaj ko nocu uzima vaše dušewwww. Ista rijec se u narednom ajetu koristi na slijedeci nacin:

Allah uzima duše (teveffa) u casu njihove smrti (mevt), a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru (el mevte), a ostavlja one druge do roka odredenog... (Az-Zumar, 42).

Kao što se razumije i iz prethodnog ajeta, Allah, dž. š., uzima duše onih koji spavaju, ali ih, do odredenog roka, ponovo vraca onima kojima nije odredio da umru. Za ljude u ovakvom stanju ne može se reci da su mrtvi u opcepoznatom znacenju te rijeci. Samo se nalaze u jednoj drugacijoj dimenziji, gdje im se privremeno duša odvaja od tijela. A prilikom budenja duša im se ponovo vraca u tijelo.
U tefsiru poznatog turskog alima prof. dr. Süleymana Atesa se, takoder, rijec “teveffa” objašnjava na slijedeci nacin:

Prema onima koji kažu da se rijec ‘teveffa’ koristi u znacenju ‘sna’ – a vecina je tog stajališta – prijevod ajeta je u znacenju “uspavat cu tewwww. Na kraju, možemo reci da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobicajeno stanje smrti i da je jedino rijec o jednom odvajanju iz ove uobicajene dimenzije živih bica. (Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.) (Prof. Dr. Süleyman Ates, Yüce Kur’an’in Cagdas Tefsiri, Tom 2, Str.: 49-50)

2) KATELE: UBITI

Rijec koja se u Kur’anu generalno koristi u kontekstu objašnjenja smrti je arapski glagol ‘‘katele’’, koji dolazi u znacenju ‘‘ubiti’’. Glagol ‘‘katele’’ se u suri Al-Mu’min koristi na slijedeci nacin:

“Pustite vi meni” - rece faraon - “da ubijem Musaa (aktul), a on neka traži pomoc od Gospodara svoga... (Al-Mu’min, 26).

Formulacija ‘‘da ubijem Musaa’’ je prijevod originala koji glasi ‘‘aktul Musa’’, što je izvedenica od glagola ‘‘katele’’. A u drugom ajetu se isti glagol koristi na slijedeci nacin:

...i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali (yaktulune)... (Al-Baqara, 61).

Rijec ‘‘ubijali’’, koja se spominje u ajetu, je prijevod ‘‘yektulune’’ i opet je to izvedenica glagola ‘‘katele’’. A, kao što je to jasno izraženo i u prijevodu, dolazi u znacenju ‘‘ubiti’’.
U narednim ajetima, u kojima se saopcavaju smrti pejgambera, istaknut je nacin upotrebe glagola ‘‘katele’’. Sve rijeci ciji su originali naznaceni u zagradama imaju zajednicki korijen ‘‘katele’’:

...Naredit cemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali (katlehum)... (Ali ‘Imran, 181)

...I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali (taktulune). (Al-Baqara, 87)

…Reci: “Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili (taktulune), ako ste vjernici bili?’’ (Al-Baqara, 91)

Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali (yaktulune), a ubijaju (yaktulune) i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju. (Ali ‘Imran, 21)

...pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali (kateltumuhum)?” (Ali ‘Imran, 183)

…ovaj je rekao: “Sigurno cu te ubiti (leaktulenneke)!”... (Al-Ma’ida, 27)

“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ (taktuleni), ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem (aktuleke)... (Al-Ma’ida, 28)

Ubijte (uktulu) Jusufa ili ga u kakav predio ostavite... (Yusuf, 9)

I žena faraonova rece: “On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga (la taktulu)... (Al-Qasas, 9)

“O Musa,” - rece - “glavešine se dogovaraju da te ubiju (li yaktulu)... (Al-Qasas, 20)

Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga (uktuluhu) ili spalite!”... (Al-’Ankabut, 24)

3) HALEKE: UMRIJETI

Druga rijec koja se u Kur’anu koristi u znacenju smrti je glagol “halekewwww. Rijec ‘‘haleke’’ se u Kur’anu koristi u znacenjima “umrijeti, poginuti”. Ilustracije radi, u 34. ajetu sure Al-Mu’min se koristi na slijedeci nacin:

A kad je on umro (haleke), vi ste rekli: ‘Allah više nece poslije njega poslati poslanika!’... (Al-Mu’min, 34).

Formulacija iz ajeta, koja je prevedena sa ‘kad je umro’, na arapskom glasi ‘iza heleke’ i, dakle, takoder ima znacenje ‘umrijeti’.

4) EL-MEVTE: SMRT

Druga rijec koja se u Kur’anu koristi u vezi sa smrcu pejgambera je rijec ‘el-mevte’. Glagol ‘mate’ se u Kur’anu koristi u znacenju ‘umrijeti’. Jedan od tih glagola koristi se u suri Saba’, u vezi sa Sulejmanom, a. s.:

A kad smo odredili da umre (el mevte), crv koji je bio rastocio štap njegov - upozorio ih je da je umro (mevtihi) ... (Saba’, 14).

Drugi glagol istog korijena koristi se u kontekstu Jahjaa, a. s.:

I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro (yemutu) i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 15).

Glagol iz ajeta koji se prevodi sa ‘umro’ je arapski glagol ‘yemutu’. Ista rijec koristi se i u ajetima koji govore o smrti Jakubu, a. s. U suri Al-Baqara navedena rijec koristi se na slijedeci nacin:

Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas (el-mevte) došao i kada je sinove svoje upitao... (Al-Baqara, 133).

Rijec ‘el-mevte’ koja se spominje u navedenom ajetu takoder potjece od istog korijena i ima znacenje ‘smrti’.
A u jednom ajetu, u vezi sa Muhammedom, a. s., istovremeno se koriste glagoli i ‘katele’, a i ‘mate’:

Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro (mate) ili ubijen bio (kutile), zar biste se stopama svojim vratili?... (Ali ‘Imran, 144).

Rijec ‘mevt’ koja dolazi od korijena ‘mate’ (umrijeti) se opet spominje i u drugim ajetima koji isto tako govore o smrtima poslanika:

...”Kamo srece da sam ranije umrla (mittu) i da sam potpuno u zaborav pala!” - uzviknu ona (Maryam, 23).

Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan (el-hulde); ako ti umreš (mitte), zar ce oni dovijeka živjeti? (Al-Anbiya’, 34).

(Ibrahim, a. s.:) “(On je onaj) koji ce mi život oduzeti (yumituni), i koji ce me poslije oživjeti.” (Aš-Šu’ara’, 81).

5) HALID: BESMRTNI

Što se tice druge rijeci zastupljene u Kur’anu, koja nije glagol u direktnom znacenju ‘umrijeti’ ili ‘ubiti’, je rijec ‘halid’, koja izražava ‘besmrtnost’. Rijec ‘halid’, dakle, ima znacenje ‘trajnosti’, ‘vjecnosti’, ‘besmrtnosti’. Rijec ‘halid’ se u suri Al-Anbiya’ koristi na slijedeci nacin:

Mi ih nismo stvarali kao bica koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni (halidiyne) bili (Al-Anbiya’, 8).

6) SALEBE: RASPETI

Druga rijec koja se, prilikom objašanjavanja smrti pejgambera, koristi u Kur’anu je i glagol ‘salebe’ (raspeti). Glagol ‘salebe’ dolazi u znacenjima kao što su “objesiti, raspeti na križ i pogubiti”. Ovaj glagol se na slijedeci nacin koristi u Kur’anu:

...A nisu ga ni ubili ni raspeli (ma salebu)... (An-Nisa’, 157)

...jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce raspet biti (yuslebi)... (Yusuf, 41)

Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji cine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti (yusallebu)... (Al-Ma’ida, 33)

Izodsijecat cu vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ce vas sve razapeti (usallibennekum)! (Al-A’raf, 124)

...(faraon:) “... ja cu vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeci i po stablima palmi vas razapeti (usallibennekum)...’’ (Ta-ha, 71)

...Viknu faraon: “...poodsijecat cu vam ruke i noge vaše unakrst i sve cu vas porazapinjati (usallibennekum)!” (Aš-Šu’ara’, 49)

Kao što se vidi iz navedenih ajeta, smrt Isa, a. s., i smrti ostalih pejgambera se formuliraju medusobno veoma razlicitim rijecima, glagolima. U kur’anskim ajetima Allah, dž. š., saopcava da Isa, a. s., nije ubijen, razapet, da je ljudima pokazan neko nalik njemu, da ga je usmrtio (odnosno, da mu je, kao u snu, uzeo dušu) i da ga je uzdigao k Sebi. Dok se za Isaa, a. s., koristi glagol ‘teveffa’, koji dolazi u znacenju ‘uzeti dušu’, za druge pejgambere se koriste formulacije ‘katele’ ili ‘mevt’ koje izražavaju uobicajeno usmrcivanje. A sve ove cinjenice nas još jednom upucuju na izuzetnost stanja Isa, a. s.
Na kraju, možemo reci da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobicajeno stanje smrti i da je jedino rijec o jednom odvajanju iz ove uobicajene dimenzije živih bica. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Da rijec “vefatwwww, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim znacenjima osim u znacenju smrti, vidjet cemo u narednim poglavljima. A drugi dokaz koji skrece pažnju na ovo pitanje jesu formulacije koje se u Kur’anu koriste u kontekstu smrti ostalih poslanika. Formulacije koje se u Kur’anu koriste za smrt ili ubistvo poslanika veoma su jasne. Ilustracije radi, u 155. ajetu sure An-Nisa’ vidimo sasvim ocit primjer toga: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali...wwww Medutim, korištenjem jedne veoma nedvojbene formulacije “a nisu ga ni ubili ni raspeliwwww u Kur’anu se naglašava da Isa, a. s., ni na kakav nacin nije ubijen.

POVRATAK ISAA, A. S., NA ZEMLJU

Iz onoga što je izneseno do ovog poglavlja jasno proistice da Isa, a. s., nije umro i da je uzdignut ka Allahu, dž. š. Medutim, postoji još jedno veoma bitno pitanje na koje se skrece pažnja u Kur’anu: Isa, a. s., ce se ponovo vratiti na Zemlju!
Pitanje da ce se Isa, a. s., ponovo vratiti na Zemlju u Kur’anu je saopceno na jedan veoma jasan nacin. U vezi sa ovim pitanjem se u nizu kur’anskih ajeta nalaze kategoricne formulacije. Ovi dokazi koji se saopcavaju u Kur’anu su slijedeci:

(I)

Prvi od kur’anskih ajeta koji nose znakove Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju je 55. ajet sure Ali ‘Imran:

I kada Allah rece: “O, Isa, dušu ce ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit cu te od nevjernika i ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni cete se, poslije, svi povratiti i Ja cu vam o onome u cemu se niste slagali presuditi (Ali ‘Imran, 55).

Sasvim je nedvojbeno da veliku pažnju privlaci formulacija “ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijetawwww koja se spominje u navedenom ajetu. U Kur’anu se, dakle, spominje postojanje stvarnih sljedbenika Isaa, a. s., koji ce do Sudnjeg dana biti iznad nevjernika. Dobro, a ko su ti sljedbenici? Da li su to pristalice Isaove koje su živjele u njegovom periodu, ili su to, pak, kršcani koji danas žive?
U vrijeme života Isa, a. s., broj njegovih pristalica bio je veoma mali, a nakon njegovog odvajanja od Zemlje pocela je i jedna brza degeneracija vjere. Osim toga, Isaove pristalice bile su primorane živjeti pod veoma ozbiljnim presijama. Pošto nisu imali nikakvu politicku moc i utjecaj, u naredna dva stoljeca istim presijama bili su podvrgnuti i oni koji su vjerovali u Isaa (kršcani). U tom slucaju, ne možemo reci da su kršcani, koji su živjeli u prošlosti, bili iznad nevjernika i da se ovaj dio navedenog ajeta odnosi na njih.
A pogledamo li potonje, odnosno današnje kršcane, uocit cemo da je bit kršcanstva izopacena, da se formirala jedna vjera razlicita od istinske vjere koju je propagirao Isa, a. s. Usvojeno je izopaceno ubjedenje da je Isa, a. s., Božiji sin i prihvacena vjera u sveto trojstvo (Otac, Sin i Sveti duh). U tom slucaju, ni današnje kršcane, koji su se vidno udaljili od originalne vjere, ne možemo prihvatiti kao Isaove sljedbenike, pošto Allah, dž. š., u mnogo kur’anskih ajeta saopcava da su nevjernici oni koji vjeruju u “sveto trojstvowwww:

Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!wwww A samo je jedan Bog!... (Al-Ma’ida, 73).

U tom slucaju, formulacija “ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijetawwww nosi jedan sasvim jasan znak i poruku: potrebu postojanja jedne zajednice koja ce slijediti Isaa, a. s., i koja ce živjeti do Sudnjeg dana. Sasvim je neosporno da ce se jedna ovakva zajednica pojaviti nakon Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju. A one koji ga budu slijedili tokom njegovog povratka na Zemlju, Allah, dž. š., ucinit ce da budu iznad nevjernika.

(II)

Nakon 156-158. ajeta sure An-Nisa’, koje smo obradivali u kontekstu naše teme, u 159. ajetu Allah, dž. š., kaže slijedece:

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ce protiv njih svjedociti (An-Nisa’, 159).

Sasvim je nedvojbeno da veliku pažnju privlaci prvi dio navedenog ajeta u kome se kaže: “I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovatiwwww. Originalna, arapska protuvrijednost dijela navedenog ajeta glasi: “... ve in min ehlil kitabi illa leyüminenne bihi kable mevtihi”
Što se tice navedenog dijela ajeta, treba neizostavno naglasiti da pojedini mufessiri zamjenicu “njegawwww, umjesto sa Isaom, a. s., dovode u vezu sa Kur’anom i donose komentar u smislu da ce svi sljedbenici Knjige prije smrti povjerovati u Kur’an. Medutim, sasvim je nedvojbeno da se u prethodna dva ajeta ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s.
Sura An-Nisa’, 157. ajet:

I zbog rijeci njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!wwww A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili.

Sura An-Nisa’, 158. ajet:

Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.

Ne postoji nikakav dokaz da se zamjenica “onwwww, koja je korištena u ajetu koji slijedi iza ova dva ajeta, odnosi na bilo šta drugo osim na Isaa, a. s.

Sura An-Nisa’, 159. ajet:

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ce protiv njih svjedociti.

S druge strane, formulacija koja se nalazi u drugom dijelu ajeta “on ce protiv njih svjedocitiwwww takoder je detalj koji privlaci pažnju. U Kur’anu se saopcava da ce na Sudnjem danu protiv sebe svjedociti ljudski jezik, ruke i noge (An-Nur, 24, Ya Sin, 65), organi cula sluha i vida i koža (Fussilat, 20-23). A što se tice svjedocenja Kur’ana, ne postoji nijedan ajet koji govori o tome. Ako se prihvati da se prvi dio ajeta - unatoc tome što za to ne postoji nikakav gramaticki ili logicki dokaz - odnosi na Kur’an, tada se može tvrditi da se, takoder, i aktualna zamjenica “onwwww, koja se nalazi u drugom dijelu, odnosi na Kur’an. Medutim, da bi se mogla iznijeti ta tvrdnja, potreban je jedan sasvim jasan ajet.
Obratimo li pažnju na Kur’an, uocit cemo da se, kada ista zamjenica upucuje na Kur’an (At-Tariq, 13, At-Takwir, 19, An-Naml, 77 i Aš-Šu’ara’, 192-196), prije ili poslije ajeta obavezno govori o Kur’anu. Prema tome, nije ostavljen otvoren prostor za diskusiju. Bilo bi, dakle, pogrješno reci da se odredenom zamjenicom u odredenom ajetu upucuje na Kur’an ako se prije, poslije ili u samom ajetu jasno ne govori o Kur’anu. Na jedan veoma jasan nacin ajet govori o vjerovanju u Isaa, a. s., i o njegovom svjedocenju na Sudnjem danu.
A druga tacka koju cemo istaci u kontekstu znacenja ajeta je komentar u vezi sa formulacijom “kada bude umiraowwww. Pojedini misle da se ova formulacija odnosi na vjerovanje “pristalica Knjige u trenutku njihovog umiranjawwww. Prema takvom komentaru, sve pristalice Knjige ce, sigurno, prije svoje smrti povjerovati u Isaa, a. s. Medutim, jevreji, koji su u vrijeme Isaa, a. s., bili uvršteni u sljedbenike Knjige, ne samo da nisu povjerovali u Isaa, a. s., nego su, cak, pripremili i zamku da ga ubiju. Bilo bi nerealno tvrditi da su jevreji i kršcani koji su živjeli nakon Isaa, a. s., vjerovali u Isaa na nacin kako to saopcava Kur’an.
Na kraju, kada na jedan zdrav nacin analiziramo ajet, dolazimo do zakljucka da njegovo znacenje glasi: “Prije smrti Isaa, a. s., svi sljedbenici Knjige ce povjerovati u njega.wwww
A kada se ajetu pristupi u tom, stvarnom znacenju, susrest cemo se sa veoma jasnim cinjenicama.
Prvo, sasvim je ocito da se u ajetu govori o buducnosti, pošto je u pitanju Isaova smrt - pošto on još nije umro, Allah, dž. š., ga je samo Sebi uzdigao. Isa, a. s., ponovo ce doci na Zemlju i, kao svaki covjek, živjet ce i umrijeti. Drugo, rijec je o vjerovanju u Isaa svih sljedbenika Knjige, a to je slucaj koji se još nije dogodio, ali za koji se saopcava da ce se neizostavno desiti.
Prema tome, Isa, a. s., je osoba na koju se upucuje zamjenicom u dijelu ajeta u kome se kaže “kada bude umiraowwww. Sljedbenici Knjige ce ga vidjeti i prepoznati, u toku života ce mu biti poslušni, a Isa, a. s., ce im biti svjedok na Sudnjem danu. A Allah, dž. š., je Onaj koji sve najbolje zna.

(III)

Drugi ajet koji je u vezi sa Isaovim povratkom na Zemlju u ahir-i zemanu je 61. ajet sure Az-Zuhruf.
Od 57. ajeta spomenutog poglavlja uzastopno se govori o Isau, a. s:

A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: “Da li su bolji naši kumiri ili on?wwww A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svadalacki.

On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim ucinili, a da hocemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede (Az-Zuhruf, 57-60).

U 61. ajetu koji slijedi odmah nakon ovih ajeta saopcava se da ce Isa, a. s., biti predznak Smaka svijeta:

I (on) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi Put (Az-Zuhruf, 61).

Možemo reci da ovaj ajet nosi sasvim ocit znak o Isaovom povratku na Zemlju pred Smak svijeta (ahir-i zeman) pošto je Isa, a. s., živio 600 godina prije obja-vljivanja Kur’ana. Prema tome, njegov prvi život, odnosno njegov prvi boravak na Zemlji ne možemo shvatiti kao “predznak Smaka svijetawwww. Znacenje na koje upucuje ajet je da ce se, u ahir-i zemanu, odnosno u posljednjem periodu pred Smak svijeta, Isa, a. s., vratiti na Zemlju i da ce to biti jedan od predznaka Smaka svijeta. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Postoje oni koju zmjenicu “huwwww (on), koja se spominje u aktualnom dijelu ajeta “I (on) je predznak Smaka svijetawwww (Innehu le ‘ilmun li’s-sa’ati), prevode i komentiraju u znacenju Kur’ana. Medutim, kao što smo i prethodno istakli, kada se zamjenica “huwwww koristi u znacenju Kur’ana, onda se u prethodnom, potonjem ili u aktualnom ajetu obavezno nalaze i druge formulacije koje direktno govore o Kur’anu. U drugom kontekstu se zamjenicom “huwwww ne govori o Kur’anu. Osim toga, obrati li se pažnja na prethodni ajet, vidjet ce se da se zamjenica “onwwww na jedan ocit nacin odnosi na Isaa, a. s:
“On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim ucinili.wwww
Što se tice onih koji tvrde da se aktualna zamjenica odnosi na Kur’an, oni kao dokaz svog stava iznose formulaciju iz nastavka ajeta: “zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje”. Medutim, ajeti prije ove formulacije u potpunosti govore o Isau, a. s. Iz tog razloga, daleko je logicnije da je zamjenica “hu” u vezi sa prethodnim ajetima i da se odnosi na Isaa, a. s. Upravo, oslanjajuci se i na ajete, a i na sahih hadise, i veliki islamski alimi takoder isticu da se ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s. U tefsiru poznatog turskog alima Elmalili Hamdi Yazira stoji slijedece objašnjenje:
“Nesumnjivo, on je predznak Smaka svijeta, alamet i dokaz koji ce saopciti da ce doci Sat, da ce se mrtvi poživjeti i ustati. Pošto, obzirom da se u hadisu govori o njemu kao dokazu da ce se desiti Smak svijeta, mudžizi njegovog pojavljivanja, oživljavanja, a i ustajanja mrtvih, Isa, a. s., je predznak Smaka svijeta.” (http://www.kuranikerim. com/telmalili/zuhruf.htm)

(IV)

Drugi ajeti koji upozoravaju na povratak Isaa, a. s., glase:
A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rijec: ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ce viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on ce govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ce cestitwwww- ona rece: “Gospodaru moj, kako cu imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?!wwww - “Eto takowwww - rece - “Allah stvara što On hoce. Kada nešto odluci, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono bude.wwww I poucit ce ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu (Ali ‘Imran, 45-48).
U navedenim ajetima saopcava se da ce Allah, dž. š., pouciti Isaa, a. s., Tevratu, Indžilu i “Knjiziwwww. Nesumnjivo, veoma je bitno o kojoj knjizi je rijec. Ista formulacija koristi se i u 110. ajetu sure Al-Ma’ida:

Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naucio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio... (Al-Ma’ida, 110).

Kada analiziramo rijec “Knjigawwww koja je korištena u oba ova ajeta, vidjet cemo da se tom rijecju upucuje na Kur’an. U ajetima se saopcava da je, pored Tevrata i Indžila, Kur’an posljednja Božija Knjiga. (Zebur, koji je objavljen Davud, a. s., nalazi se u Starom zavjetu.) Pored toga, opet u jednom drugom kur’anskom ajetu, u 3. ajetu poglavlja Ali ‘Imran, pored Tevrata i Indžila, rijec “knjigawwww korištena je u znacenju Kur’ana:

Allah je - nema Boga osim Njega - Živi i Vjecni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrduje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije... (Ali ‘Imran, 2-4)

A drugi ajeti, u kojima se rijecju ‘knjiga’ upozorava na Kur’an, glase:

A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu (Tevrat) koju imaju oni - a još ranije su pomoc protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to nece da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo! (Al-Baqara, 89).

Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijeci Naše kazuje i da vas ocisti i da vas Knjizi i mudrosti pouci i da vas ono što niste znali nauci (Al-Baqara, 151).

U tom slucaju, možemo shvatiti da je Kur’an treca Knjiga kojoj ce biti poucen Isa, a. s., a to ce biti moguce jedino u ahir-i zemanu, nakon njegovog ponovnog dolaska na Zemlju pošto je Isa, a. s., živio 600 godina prije objave Kur’ana. Obratimo li pažnju na hadise Muhammeda, a. s., uocit cemo da ce se Isa, a.s., prilikom drugog dolaska na Svijet, upravljati prema Kur’anu, a ne prema Indžilu, a to je u potpunom skladu sa znacenjem aktualnih ajeta. Nesumnjivo, Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.

(V)

Pored svega navedenog, sasvim je moguce da i ajet “Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov...wwww (Ali ‘Imran, 59) upucuje na povratak Isaa, a. s. Mufessiri generalno skrecu pažnju na odliku da su oba ova poslanika na svijet došla bez oca; da je Adem, a. s., stvoren od zemlje, Allahovom naredbom ‘‘budi!’’ i da je, opet Allahovom naredbom ‘‘budi!’’, Isa, a. s., roden bez oca. Medutim, ajet može imati i drugo upozorenje. Kako god je Adem, a. s., spušten iz Dženneta na Zemlju, isto tako ce možda i Isa, a. s., biti spušten na Zemlju pred smak svijeta. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Kao što se vidi, kur’anski ajeti koji su u vezi sa Isaovim, a. s., povratkom na Zemlju sasvim su jasni i podsticu na razmišljanje. Ni za jednog Božijeg poslanika koji se spominje u Kur’anu nisu korišteni izrazi slicni ovima. Osim toga, nijedan pejgamber nije spominjan kao “predznak Smaka svijetawwww i nijedna formulacija, korištena za ostale poslanike, ne sadržava bilo kakvo znacenje koje bi upucivalo na njihov povratak na Zemlju. Medutim, svi ti izrazi korišteni su za Isaa, a. s. A znacenje toga sasvim je ocito.

(VI)

Drugi kur’anski ajet koji govori o smrti Isaa, a. s., nalazi se u suri Maryam i glasi:

“I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” (Maryam, 33).

analizira li se ovaj ajet zajedno sa 55. ajetom sure Ali ‘Imran, uvidjet ce se da oni išarete na veoma bitnu cinjenicu. U 55. ajetu sure Ali ‘Imran govori se o tome da je Isa, a. s., uzdignut kod Allaha, dž. š. U ovom ajetu se, isto tako, ne govori o smrti ili ubistvu. Medutim, u 33. ajetu sure Maryam govori se o danu kada Isa, a. s., bude umro. A ta smrt bit ce moguca jedino nakon Isaovog drugog dolaska na Zemlju i nakon što izvjesno vrijeme bude živio na Zemlji. Bu ikinci ölüm ise ancak Hz. Isa’nin ikinci kez dünyaya gelisi ve bir süre yasadiktan sonra vefat etmesiyle mümkün olabilir. Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.

(VII)

Što se tice drugog dokaza o Isaovom ponovnom dolasku na Zemlju, to je rijec ‘kehlen’ koja se spominje u 110. ajetu sure Al-Ma’ida i 46. ajetu sure Ali ‘Imran. U aktualnim ajetima se kaže slijedece:

Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao…” (Al-Ma’ida, 110).

“On ce govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ce cestit” (Ali ‘Imran, 46).

Ova rijec korištena je u Kur’anu samo u ova dva ajeta i samo za Isaa, a. s. Znacenje rijeci ‘kehlen’ koja je korištena da bi se izrazilo Isaova, a. s., punoljetnost, je ‘‘neko izmedu trideset i pedeset godina, ko je okoncao period mladosti i zakoracio u starost, dostigao zrelost’’. Ova rijec se medu islamskim alimima jednoglasno prevodi u smislu ‘‘upozorenja na period starosti nakon 35 godina’’.
Islamski alimi, koji tvrde da je Isa, a. s., u ranim godinama, pocetkom tridesetih, podignut na nebo i da ce nakon povratka na Zemlju živjeti cetrdeset godina, što se temelji na hadisu kojeg prenosi Ibni Abbas, govore da ce Isaov, a. s., period starosti biti nakon ponovnog dolaska na Svijet i da je, prema tome, ovaj ajet dokaz Isaovog, a. s., povratka (Muhammed Halil Herras, Faslu’l-Makal fi Ref’I Isa Hayyen ve Nuzulihi ve Katlihi’d-Deccal, Mektebetu’s Sunne, Kahire, 1990, str. 20).
Da je ovaj komentar islamski alima umjesan, jednostavno ce se uociti ukoliko se pažljivo analiziraju navedeni ajeti.
Obrati li se, pak, pažnja na kur’anske ajete, uvidjet ce se da je ova formulacija korištena jedino za Isa, a. s. Svi pejgamberi su pricali sa narodom, pozivali ih u vjeru u Allaha, dž. š. Isto tako, svi oni su obavezu poslanstva obavili u periodu pune zrelosti. Medutim, ova formulacija se u Kur’anu ne koristi za ostale pejgambere. Ova formulacija koristi se jedino za Isaa, a. s., i formulira jedno neuobicajeno (mudžizevi) stanje, pošto formulacije ‘‘u bešici’’ i ‘‘kao zreo’’, koje u ajetima dolaze jedna iza druge, skrecu pažnju na dva velika cudotvorna (mudžizevi) vremena.
Upravo, aktualne formulacije iz navedenih ajeta Imam Taberi na slijedeci nacin objašnjava u svom djelu Taberi Tefsiri:
‘‘Ove formulacije (Al-Ma’ida, 110), išarete na to da ce, da bi upotpunio svoj život i uspio pricati sa ljudima, Isa, a. s., biti spušten sa neba. Pošto, on je u mladosti podignut na nebo...
U ovom ajetu (Ali ‘Imran, 46), postoje dokazi da je Isa, a. s., u životu, a tog mišljenja je i ehl-i sunnet. Pošto, u ajetu se govori o tome da ce on i kao zreo covjek pricati sa ljudima. A njegova potpuna zrelost ce biti jedino nakon njegovog silaska sa neba na Zemlju’’ (Imam Taberi, Taberi Tefsiri, tom 2, str. 528; tom 1, str. 247).
Medutim, odredeni ljudi donose komentar udaljavajuci se od istinskog znacenja rijeci ‘‘zreo’’ i ne analiziraju je u okvirima generalne logike Kur’ana. Oni iznose da su pejgamberi ljudi koji su u svim dobima sreli i da se, prema tome, ovom formulacijom išareti na cijele živote pejgambera. Nesumnjivo je da su pejgamberi zrele i formirane licnosti, ali Allah, dž. š., u suri Al-Ahkaf upozorava da su cetrdesete godine doba zrelosti i muževnosti. U ajetu se kaže slijedece:

Covjeka smo zadužili da roditeljima svojim cini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rada, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne cetrdeset godina, on rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da cinim dobra djela kojima ceš zadovoljan biti, i ucini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi” (Al-Ahkaf, 15).

Prema tome, i objašnjenja rijeci “kehlenwwww, poput ostalih podataka sadržanih u Kur’anu, išarete na Isaov, a. s., povratak na Zemlju. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
U Kur’anu postoje i drugi primjeri onih koji su se nakon stotina godina ponovo vratili na Zemlju.

Covjek oživljen nakon sto godina

Jedan od tih primjera je u vezi sa životom onoga spomenutog u suri Al-Baqarah, a za koga se kaže da je ‘‘stotinu godina proveo mrtav’’:

Ili za onoga koji je, prolazeci pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: “Kako ce Allah oživiti ove što su pomrli?wwww I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: “Koliko si ostao?wwww - “Dan ili dio danawwww - odgovori. “Newwww - rece On - “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te ucinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.wwww I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!wwww (Al-Baqara, 259).

Kao što smo istakli na prethodnim stranama, u Kur’anu se spominje da je Isau, a. s., izvadena duša, a u ajetu kojeg smo prethodno naveli u pitanju je bukvalna smrt (mevt). Prema tome, da je cak i osoba, koja je bukvalno umrla, ponovo oživljena Allahovom voljom cinjenica je koja je saopcena Kur’anom. U Kur’anu se, takoder, isticu i drugi primjeri slicni ovome.

Budenje stanovnika pecine nakon niza godina

A drugi primjer koji upucuje na našu temu je primjer iz kur’anskog kazivanja o “stanovnicima pecinewwww.
U ovom kazivanju se govori o grupi mladica koji su se, radi zaštite od tiranije ateisticke vlasti u doba u kome su živjeli, sklonili u pecinu i da su, nakon dugogodišnjeg sna ponovo probudeni. Ajeti glase:

Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnostwwww, Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina (Al-Kahf, 10-11).

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?wwww - upita jedan od njih. - “Ostali smo dan ili dio danawwww - odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostaliwwww - rekoše. “Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najcistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama (Al-Kahf, 18-19).

U Kur’anu se precizno ne saopcava broj godina koje su mladici proveli u pecini. Vrijeme njihovog boravka u pecini oznaceno je sa “dugo godinawwww, iz cega je razumljivo da taj period nije kratak. Osim toga, procjene ljudi vezane za period sna takoder kažu da je to veoma veliki period, 309 godina:

A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortakawwww (Al-Kahf, 25-26).

Naravno, ovdje nije bitno da li je period dug ili nije. Detalj koji je trenutno za nas bitan je cinjenica da Allah, dž. š., odredene ljude ponovo oživljava nakon što ih, uspavljivanjem ili uzimanjem duše, udalji od ovosvjetskog života. Njihov povratak u život je poput ljudi koji se bude iza sna. I Isa, a. s., jedan je od ovih ljudi i, kada dode vrijeme za to, ponovo ce živjeti na Zemlji, a nakon što obavi svoju misiju, u skladu sa odredbom: “Na njoj cete živjeti, na njoj cete umirati i iz nje oživljeni bitiwwww - rece Onwwww (Al-A’raf, 25), umrijet ce kao i svi ostali ljudi.

ISA, A. S., U DJELU RISALE-I NUR

Jedan od najvecih islamskih ucenjaka našeg proteklog stoljeca, Bediuzzaman Said Nursi, u jednom kur’anskom tefsiru, Risale-i Nur, posvetio je veliki znacaj ahir-i zemanu i Isaovom, a. s., povratku na Zemlju.
Cinjenica je da se, u mnogim pitanjima, muslimanske zajednice današnjice nalaze u medusobno razlicitim idejnim sklopovima. Medutim, cinjenica koju prihvataju mnogobrojni muslimani razlicitih kultura je da Bediuzzaman predstavlja najistaknutijeg alima u 13. stoljecu po Hidžri. Upravo iz tog razloga, detaljna objašnjenja koja je u kontekstu ahir-i zemana iznio Bediuzzaman imaju veliki znacaj za muslimane.
U svojim saopcenjima vezanim za ahir-i zeman Bediuzzaman naglašava da ce dvije velike filozofske struje izazvati veliki nered na Zemlji i da ce te struje ulagati velike i nesebicne napore u cilju nametanja ateizma. Prva od ovih struja je ona koja ce raditi na unutarnjem razaranju islamskog morala. Što se tice druge struje, ona predstavlja materijalisticko i prirodno poimanje, odnosno materijalizam i naturalizam. (Naturalizam je takoder poznat kao filozofska dimenzija Darwinove teorije evolucije!) Oni otvoreno negiraju postojanje Boga i tvrde da je materija oduvijek postojala, da je neuništiva i da je život slucajno nastao iz neživota.
Ova definicija, naravno, isto tako obrazuje i osnovu svih idejnih struja koje negiraju postojanje Boga. Od najstarijih vremena materijalisti su istupali protiv svih Božanskih vjera, borili su se protiv onih koji bi im se isprijeci na tom putu, tiranizirali su narod, izazivali ratove i zauzimali mjesto u prvim redovima svakojakih degeneracija.
A kada se ponovo vrati na Zemlju, Isa, a. s., ce voditi borbu protiv ovih materijalistickih i naturalistickih tendencija i, uz Božiju pomoc, izvojevat ce pobjedu nad njima. U svojim sabranim djelima Bediuzzaman na slijedeci nacin skrece pažnju na ovu materijalisticku tendenciju:
Što se tice druge tendecije, rijec je o ateistickoj - surovoj - tendenciji koja ce se formirati u ishodu materijalisticke filozofije i razviti u ahir-i zemanu; doci ce na jedan stepen negiranja vjere u Boga (Mektubat, str. 53).
Bediuzzaman saopcava radosnu vijest da ce, u jednom ovakvom periodu gdje vlada ateizam, Isa, a. s., ponovo doci na Zemlju. Kao što cemo to vidjeti i u narednom citatu Bediuzzaman, tokom drugog boravka na Zemlji Isa, a. s., ce postupati prema Kur’anu. Kršcanstvo ce ocistiti od svih praznovjerja i ujedinjenjem kršcanstva i islama, zaživljavanjem kur’anskog morala, nadvladat ce ateisticke tendencije. Ono što se o ovom pitanju prenosi u Risale-i nuru glasi:
Eto, u jednom takvom vremenu, u trenutku kada ove tendencije budu veoma jake, pojavit ce se stvarno kršcanstvo koje se sastoji od Isaovog, a. s., moralnog karaktera, odnosno Božija milost ce se spustiti sa neba. Trenutno kršcanstvo ce se, pred tom istinom, ocistiti od praznovjerja i iskvarenosti, ujedinit ce se sa istinskim islamom. U moralnom smislu, kršcanstvo ce se, na jedan nacin, preobraziti u islam. I, pridržavajuci se Kur’ana, kršcanstvo ce biti na stepenu potcinjenog, a islam onaj kome se potcinjava. Stvarna vjera ce naci jednu veliku moc u ishodu ovog ujedinjenja. Kršcanstvo i islam, koji su u stanju odvojenosti nemocni naspram ateistickih tendencija, nakon ujedinjenja postici ?e moc kojom ce poraziti i razbiti ateisticku tendenciju. Pozivajuci se na rijeci Svemoguceg, povjerljivi vijesnik saopcio je da ce na celo te istinske vjere doci Isa, a. s., koji se fizicki nalazi u svijetu nebesa. Pošto je rekao, istina je; pošto je Svemoguci obecao, sigurno ce to i uraditi (Mektubat, str. 53-54).
U svim svojim saopcenjima u kojima govori o Isaovom, a. s., povratku na Zemlju, Bediuzzaman Said Nursi napominje da ce on uništiti sve ateisticke sisteme tog vremena i da ce, prilikom toga, uživati veliku podršku muslimana. Savezništvom sa uglednom osobom koja je preuzela ulogu liderstva u propagiranju kur’anskog morala u islamskom svijetu, Isa, a. s., ce dotuci tiraniju ateistickih režima.

KAKO MOŽEMO PREPOZNATI ISAA, A. S?

Ko ce moci prepoznati Isaa, a. s?

U prethodnim poglavljima smo, na dokazima iz Kur’ana, iznijeli da Isa, a. s., nije umro, da je uzdignut kod Allaha i da ce se ponovo vratiti na Zemlju. Naravno da ce, nakon svega ovoga, pitanje: “Kako ce biti jasno ko je Isa, a. s., i preko kojih odlika ce ga biti moguce prepoznati kada ponovo dode na Zemlju?wwww biti prvo koje ce citalac postaviti. Kur’an je, opet, jedini izvor na koji se možemo pozvati u aktualnom kontekstu.
Jedna od odlika Kur’ana je ta što se u odredenim kazivanjima i ajetima daju razlicita saopcenja o proteklim poslanicima. U kur’anskim ajetima moguce je naci niz zajednickih znakova u vezi sa poslanicima i odabranim vjernicima. Štaviše, u kur’anskim ajetima moguce je i pojedinacno pronalaženje svih odlika vjernika. S tim u vezi, izvanredne odlike imana Isaa, a. s., mogu se otkriti pozivanjem na Kur’an. Prema tome, analiziranjem ovih izuzetnih odlika koje uoce u Kur’anu iskreni vjernici moci ce ga prepoznati.
Medutim, u ovom momentu ne smije se gubiti iz vida da možda svi nece moci prepoznati Isaa, a. s. S tim u vezi, Bediuzzaman Said Nursi kaže slijedece:
Kada dode, ne moraju svi znati da je on Isa, a. s. Svjetlom imana prepoznat ce ga njegovi bližnji i ugledni vjernici. Inace, sasvim je ocito da ga nece svi prepoznati (Mektubat, str. 54).
Kao što se vidi iz navedenog citata, Bediuzzaman je, takoder, saopcio da ce, prvih godina nakon povratka Isaa, a. s., moci prepoznati samo njemu bliski krugovi. Što se tice ovog prepoznavanja, istakao je da ce to biti moguce jedino uz pomoc ‘svjetlosti imana’. Naravno, ovdje je potrebno osvrnuti se na to šta je on podrazumijevao pod tim terminom. ‘Svjetlost imana’ odlika je kojom je Allah, dž. š., obdario one koji vjeruju u Njegovo postojanje i jedinost i koji se pridržavaju Kur’ana. Ovakvim poimanjem, vjernici su u stanju veoma jasno procijeniti zbivanja i jednostavno pojmiti zamršene detalje mnogih pitanja. Kao što se saopcava u Kur’anu, vjernici su osobe koje duboko razmišljaju o svemu onome što ih okružuje, a, prema tome, i oni koji ne gube iz vida delikatnosti i detalje zbivanja. Upravo u jednom kur’anskom ajetu Allah, dž. š., saopcava da ce, u kontekstu ‘rastavljanja istine od neistine’, poimanjem obdariti one koji iskrenim srcem vjeruju i koji u svim dogadajima nastoje dokuciti delikatnosti i dubine, one koji Ga se boje i koji velicinu i moc svog Stvoritelja poimaju kroz detalje koje vide oko sebe:

O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On ce vam sposobnost darovati pa cete istinu od neistine moci rastaviti i preko ružnih postupaka vaših ce prijeci i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna (Al-Anfal, 29).

Razmisli li se u svjetlu ovog ajeta, proistice da su oni koji vjeruju u Allaha, dž. š., i Kur’an i koji dubokim razmišljanjem nastoje poimati sve dogadaje takoder i oni koji ce, nakon njegovog povratka, prepoznati Isaa, a. s., i koji ce mu biti poslušni. Upravo, u jednom svom drugom osvrtu, Bediuzzaman Said Nursi još jednom skrece pažnju na ovo pitanje:

Štaviše, spuštanje Isaa, a. s., i to da je on Isa, a. s., nece svi moci znati, spoznaja toga postiže se pažnjom svjetlosti imana (Šualar, str. 487).

Kako možemo prepoznati Isaa, a. s?

Kao što smo i malocas naglasili, prvi znak koji se pojavljuje pred nama kada se pozovemo na Kur’an, tražeci odgovor na ovo pitanje, bit ce zajednicke odlike pejgambera koje su opisane u ajetima. S obzirom da je to tako, za prepoznavanje Isaa, a. s., koji ce se pokazati odredenim znakovima i koji ce privuci pažnju, potrebno je istražiti koje su to odlike pejgambera koje su saopcene u Kur’anu. U Kur’anu, naravno, postoje stotine znakova o pejgamberima. Medutim, u ovom poglavlju cemo se zadržati samo na onim najocitijim, koji su vidljivi posmatranjem vanjskim okom.

I. Izuzetnim moralnim odlikama razlikuje se od ostalih ljudi

Kao i svi ostali pejgamberi koji su odabrani i poslani od strane Allaha, dž. š., i Isa, a. s., nosi sve izuzetne moralne odlike. Najupecatljivija razlika koja ga izdvaja od ostalih ljudi je njegov visoki karakter, koji na neobican nacin dolazi do izražaja u društvu u kome živi tako da posjeduje moralne odlike koje se uopce ne susrecu u narodu, kojima ljudi nisu vicni i koje ih odmah plijene. Jedan mocan covjek, koji je, imanom i povjerenjem u Allaha, dž. š., krajnje odlucan, hrabar, koji ne ostaje pod utjecajem zajednice, koji, naprotiv, ima utjecaj na svakoga. Upravo, ova nadmoc koju nose svi pejgamberi saopcena je i u kur’anskim ajetima:

To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajuci. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri - i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i bracu njihovu - njih smo odabrali i na Pravi Put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoce od robova Svojih... (Al-An’am, 83-88).

Allah, dž. š., je u navedenim ajetima jasno saopcio da je, u odnosu na ostale ljude, pejgambere stvorio sa superiornim odlikama. U vezi sa ovom temom, postoji još niz primjera koji se navode u Kur’anu. Na primjer, formulacijama kao što su “Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnimwwww (An-Nahl, 120); “I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih i dalekovidnihwwww (Sad, 45); “i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudiwwww (Sad, 47); “...govorili su: “Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!wwww (An-Naml, 15) saopcava nam prednosti kojima su obdareni pejgamberi. Isa, a. s., takoder je jedan od pejgambera kojeg je Allah, dž. š., nacinio istaknutim. Za Isaa, a. s., Allah, dž. š., kaže slijedace u jednom kur’anskom ajetu:

Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali... (Al-Baqara, 253).

II. Bit ce prepoznatljiv po crtama lica svojstvenim pejgamberima

Bilo znanstvene, bilo tjelesne, superiornosti poslanika o kojima smo prethodno govorili saopcavaju se i u Kur’anu:

...rece on - “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoce. Allah je neizmjerno dobar i On zna svewwww (Al-Baqara, 247).

Na licu Isaa, a. s., kao covjeka koji je, znanstveno, umno, tjelesno i moralno, nacinjen superiornim, postojat ce izraz koji je svojstven pejgamberima. Snažna bogobojaznost i duboki nur imana, koje posjeduje, reflektirat ce se na njegovom licu. A, pejgamberima svojstven, nurli izraz bit ce toliko jasan i ocit da ce oni koji se suoce sa njim biti svjesni da su se susreli sa, u odnosu na druge, izuzetno superiornom osobom. Ne smije se, medutim, zaboraviti da to, naravno, nece svi prihvatiti. Neki ce, zbog zlobe i mržnje koju gaje u sebi, zanemarivati ovu moralnu superiornost. Iako, u sebi, svjesni toga, oni ce se možda praviti nevješti zato što im to ne ide u prilog. Jedino oni koji su iskreni u svom vjerovanju vidjet ce ovu superiornost i moci ce prosudivati onako kako treba.
Allah, dž. š., saopcio je da ce Isa, a. s., biti “...viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih...wwww (Ali ‘Imran, 45). Kao jedna manifestacija Allahovog ajeta, Isa, a. s., ce, kao i svi pejgamberi, u svom okruženju biti prepoznatljiv svojim ugledom, elitnošcu i cašcu.

III. Njegova mudrost i retoricka moc je veoma visoka

To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali... (Al-An’am, 89).

Pejgambere, koje je poslao razlicitim narodima da ih upozoravaju i pozivaju na Pravi Put, Allah, dž. š., obario je i mudrošcu. Mudro objašnjavanje, umjesan govor, ponašanje koje poziva na dobro i odvraca od zla zajednicke su osobine svih pejgambera. Tako se u mnogim kur’anskim ajetima skrece pažnja na mudrost kojom su ponaosob obdareni pejgamberi. Na primjer, za Davuda, a. s., saopceno je da mu je dato “... vjerovjesništvo i sposobnost da rasudujewwww (Sad, 20); za Yahyaa, a. s: “... dadosmo mu mudrost još dok je djecak biowwww (Maryam, 12); za Musaa, a. s: “I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje...wwww (Al-Qasas, 14); za Lukmana, a. s: “A Mi smo Lukmanu mudrost darovali...wwww (Lukman, 12); za Ibrahima, a. s: “... A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali...wwww (An-Nisa’, 54).
U skladu sa kur’anskim ajetom “On daruje znanje onome kome On hoce, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim...wwww (Al-Baqarah, 269), svi pejgamberi nagradeni su mudrošcu.
U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava da je, kao Božiji poslanik, Isa, a. s., nagraden mudrošcu i da je to saopcio svome narodu:

Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naucio... (Al-Ma’ida, 110).

A kad je Isa ocita znamenja donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko cega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte (Az-Zuhruf, 63).

Kada se, u svjetlu ovih ajeta, pozovemo na Kur’an, ono što cemo razumjeti je da su i “mudri, svrsishodni i efektni govoriwwww koje ce on naciniti biti jedan drugi znak prepoznavanja Isaa, a. s. Kao i u svim ostalim pitanjima, mudrost govora takoder je jedna upecatljiva odlika svojstvena poslanicima. Oni vjernici koji Kur’an prihvate kao vodilju kroz život znat ce da ce govor Isaa, a. s., sadržavati “jezgrovito znanjewwww i da je to svojstveno jedino poslanicima, koje Allah, dž. š., odabere. Izuzetan razum, besprijekorne konstatacije i uvijek precizna rješenja predstavljat ce sasvim jasne znakove jedne mudrosti specijalno date od strane Allaha, dž. š., tako da se ovi umjesni govori i besprijekorne konstatacije svojstvene njemu nece moci vidjet ni kod koga drugog i na taj nacin ce njegov izuzetni karakter i razum sasvim jasno privlaciti pažnju.

IV. Veoma pouzdan

Narodu kojem je poslan svaki poslanik se predstavljao koristeci prvo rijeci: “Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdaniwwww (Aš-Šu’ara’, 107). Ova pouzdanost pejgambera proistice iz potpune predanosti Allahovoj Knjizi, vjeri i objavljenom šeriatu. Ni u kojoj situaciji nisu skretali sa Pravog Puta niti izlazili izvan granica prave vjere. Nikome se nisu povinjavali - zbog toga što su željeli postici jedino Allahovo zadovoljstvo. U Kur’anu se spominje da su ove odlike gotovo svih pejgambera bile u prvom planu. Ilustracije radi, u Kur’anu se saopcava da se Musa, a. s., na slijedeci nacin predstavio svome narodu:

Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik: “Ispunite prema meni ono što ste dužni, o, Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani (Ad-Duhan, 17-18).

Nesumnjivo, narodi kojima su poslani pejgamberi nisu uvijek priznavali ovu njihovu veoma bitnu odliku. Štaviše, u vecini slucajeva imali su pogrešna ubjedenja i mišljenja o poslanicima pošto oni nisu htjeli napustiti svoje zalutale sisteme i pridržavati se istinske vjere u koju su poslanici pozivali. Medutim, cinjenica da su pejgamberi ljudi od najveceg povjerenja, nakon odredenog vremena i u narodu je nailazila na prihvatanje. U ovom kontekstu možemo navesti primjer Jusufa, a. s., koji je prvobitno jedan dugi period u narodu bio iskušavan raznim nedacama. Prvo je prodat kao roblje, a potom je izvjesno vrijeme proveo i u zatvoru. A voljom Allaha, dž. š., ispostavilo se da je on covjek od povjerenja, a od strane vladara je postavljen na celo državnog budžeta:

I vladar rece: “Dovedite mi ga, uzet cu ga u svoju svituwwww - i pošto porazgovara s njim, rece mu: “Ti ceš od danas kod nas utjecajan i pouzdan bitiwwww (Yusuf, 54).

Ove odlike pejgambera, koje se saopcavaju Kur’anom, bit ce, nesumnjivo, vidljive i kod Isaa, a. s., kao Božijeg poslanika. Kao nepromjenjljivi Allahov zakon, prilikom povratka na Zemlju, Isa, a. s., ce u narodu privlaciti pažnju svojom pouzdanošcu i povjerenjem. Kao što je to uradio i Jusufu, a. s., a i svim ostalim pejgamberima, Allah, dž. š., pomoci ce i Isau, a. s., a, kada za to dode vrijeme i ljudima ce pokazati kako je on covjek od velikog povjerenja.

V. Pod zaštitom Allaha, dž. š.

A rijec Naša je davno recena o robovima Našim, o poslanicima: “Oni ce biti, doista, potpomognuti i vojska Naša ce zacijelo pobijediti!wwww (As-Saffat, 171-173).

Allah, dž. š., je uvijek svoje poslanike cinio supe-riornijim u odnosu na ostale ljude. Allahovom pomocu, svi pejgamberi, koji su poslani tokom historije, uvijek su postizali nadmoc nad neprijateljima, bili su zašticeni od zamki koje su im pripremali. Svaka odluka koju su donosili, sve metode koje su primjenjivali okoncavani su s hajrom i uspjehom. U svim situacijama bili su podržavani od strane Allaha, dž. š.
Prema tome, drugi znak, vodilja za vjernike koji ocekuju Allahovog poslanika Isaa, a. s., bit ce, takoder, cinjenica da ce on sve svoje poslove uspješno okoncavati tako da ce svaka donesena odluka i svaki primijenjeni metod dati pozitivne razultate njemu i vjernicima okupljenim oko njega. Štaviše, cak i dogadaji koji ce na prvi pogled izgledati kao poteškoca i smetnja, nakon izvjesnog vremena ce se preobratiti u njihovu korist. Ti dogadaji ce dokazati da ce sve odluke koje donese Isa, a. s., biti najispravnije i najpametnije pošto, Allah, dž. š., obecava u Kur’anu da ce, bilo kako bilo, unatoc svim nedacama, Njegovi poslanici izvojevati pobjedu, da ce im sigurno ukazivati Svoju pomoc.
Ovim Allahovim obecanjem, bericet i uspjeh, koji ce Isau, a. s., dolaziti u svakom poslu, bilo velikom ili malom, bit ce toliko ocit da ce skretati pozornost i neprijatelja, a i vjernika koji budu uz njega. I njegovi neprijatelji ce, takoder, uociti ovu izuzetnost, medutim, nece htjeti priznati da je to pomoc koja stiže od Allaha, dž. š. Nece moci shvatiti uspjeh svakog posla i ispravnost svakog nacinjenog koraka pošto je njihov cilj pobjeda nad ovim mubarek covjekom, kojeg doživljavaju kao ‘covjeka nalik na njih’. Medutim, kao što je to saopcio u ajetu: “Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernikewwww (Yunus, 103), Allah, dž. š., osujetit ce sve njihove napore i pomoci ce Svome poslaniku. Nijedna zamka koju mu budu pripremili, nijedan povedeni rat nikada nece biti uspješno okoncan.

VI. Ne ocekuje nadoknadu za ono što cini

Jedna zajednicka odlika koju nose svi pejgamberi je takoder i to što ne ocekuju nikakvu materijalnu naknadu za ono što urade. Allahovo zadovoljstvo je jedino ono što oni ocekuju za svoju veliku ulogu i dužnost. Ni od koga iz svog okruženja ne traže nagradu, niti bilo kakvu korist. Zapravo, obratimo li se na Kur’an, uvjerit cemo se da su svi pejgamberi nosili ovu odliku i da su to i rijecima isticali:

O, narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene ce nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite? (Hud, 51).

Ova izuzetna odlika, koju su posjedovali svi poslanici, bit ce vidljiva i kod Isaa, a. s. Kao poslanik Allaha, dž. š., sve ljude ce pozivati u islam. Medutim, za sve ono što uradi on nece imati nikakav materijalni interes, nece tražiti nikakvu nagradu. Kao i svi poslanici o kojima govori Kur’an, protunaknadu za ono što radi ocekivat ce od Allaha, dž. š., i ovom svojom odlikom skretat ce pozornost onih iz bliže okoline, a i zajednice u kojoj se bude nalazio.
Medutim, ovdje se ne smije zanemariti cinjenica da ce, kao i obicno, i u ovom slucaju njegove vrijednosti priznavati jedino vjernici. Ako zajednica u kojoj se nalazi i uoci ovu njegovu odliku, odredeni neprijatelji ce, kao što je to cinjeno i svim ostalim pejgamberima, pribjegavati raznim klevetama kako bi ga onemogucili u njegovoj misiji. Sasvim je izvjesno da ce medu tim klevetama biti i optužba u smislu da on “nastoji osigurati licni interes za ono što ciniwwww. Medutim, kao što ce Allah, dž. š., dozvoliti da se u svim slucajevima njegovi poslovi okoncaju s hajrom, i u ovom kontekstu ce pomoci Svome poslaniku i na vidjelo iznijeti neosnovanost svih nevjernickih optužbi.

VII. Prema vjernicima je blag i milostiv

Jedna od najbitnjih odlika vidljivih kod pejgambera je “blagost i milostivostwwww. Pejgamberi su uvijek bili veoma blagi i milostivi prema vjernicima; nastojali su poboljšati njihov položaj na ovome, a time i na buducem svijetu. Jedna od najupecatljivijih odlika Isaovog morala bit ce ova blagost i milostivost prema vjernicima. Allah, dž. š., na slijedeci nacin u Kur’anu opisuje ovu odliku, koja je veoma izražena kod Njegovih poslanika:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što cete na muke udariti, jedva ceka da Pravim Putem podete, a prema vjernicima je blag i milostiv (At-Tawba, 128).

I Isa, a. s., ce, kao što se to istice i u ovom ajetu, imati krajnje “blag i milostivwwww odnos prema vjernicima, a ta jedinstvena srdacnost i iskrenost predstavljat ce jedan od najocitijih dokaza da je on Isa, a. s.

Bit ce prepoznatljiv po tome što na Zemlji nece imati rodaka, poznanika i porodice

Isa, a. s., bit ce prepoznatljiv po pejgamberskim odlikama koje se spominju u Kur’anu. Medutim, izvan toga, postojat ce i drugi faktori koji ce ga predstavljati ljudima. Nesumnjivo, najbitniji od tih faktora je taj što Isa, a. s., na Zemlji nece imati porodicu, nikakve rodbine, što nece postojati ni jedna osoba koju je odranije poznavao.
Doista, prilikom Isaovog, a. s., povratka na Zemlju, u njegovom okruženju nece postojati niko ko ga poznaje. Nece se pojaviti cak niti jedna osoba koja ce znati njegove fizicke odlike, fizionomiju ili boju glasa. Na Zemlji, dakle, nece postojati nijedna osoba koja bi se mogla pojaviti i iznijeti tvrdnju kao “Ja ga znam odranije, vidjeli smo se tada i tada, njegova porodica i blišnji su ti i ti...wwww pošto su svi njegovi poznanici živjeli prije otprilike 2000 godina i, naravno, više nisu medu živima. Umrli su njegova majka, hazreti Merjema, hz. Zekerija, njegove pristalice koje su godine proveli sa njim, vodeci jevreji tog vremena i svi oni koji su licno od Isa, a. s., primali upute. Prema tome, prilikom njegovog povratka na Zemlju nece postojati ni jedan svjedok njegovog rodenja, djetinjstva, mladosti i perioda zrelosti i niko o njemu ništa nece znati.
Kao što smo istakli i u prethodnim poglavljima knjige, Isa, a. s., došao je na svijet bez oca, Allahovom naredbom “Budi!wwww A nakon što su prošla stoljeca, sasvim je prirodno nepostojanje nikakvog poznatog rodaka. Ovo Isaovo, a. s., stanje Allah, dž. š., u Kur’anu uporedio je sa stvaranjem Adema, a. s., i rekao slijedece:

Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!wwww - i on bi (Ali ‘Imran, 59).

Kao što se i istice u ajetu, Allah, dž. š., Ademu, a. s., rekao je “Budi!wwww i Adem, a. s., je stvoren. Upravo je i prvo Isaovo, a. s., stvaranje realizirano Allahovom, dž. š., naredbom “Budi!wwww Adem, a. s., nije imao ni oca, ni majku, a prilikom svog prvog dolaska na Zemlju, Isa, a. s., imao je samo majku, hazreti Merjemu. Medutim, prilikom ponovnog dolaska na Zemlju, tada ni njegova majka nece biti u životu.
Nesumnjivo, ova situacija u potpunosti uništava opasnost “lažnih Mesiha”, koji se s vremena na vrijeme pojavljuju. Prilikom Isaovog povratka na Zemlju, nece postojati ništa što bi unosilo sumnje da je on Isa, a. s. Niko nece moci pronaci neki razlog koji bi ga naveo da kaže “ovaj covjek ne može biti Isa, a. s.” pošto ce biti odmah prepoznatljiv po ovoj veoma bitnoj odlici koja ce ga odvajati od ostalih ljudi, odnosno to što na Zemlji nece postojati cak ni jedna osoba koja ce ga poznavati.