KAKO MOŽEMO PREPOZNATI ISAA, A. S?

Ko ce moci prepoznati Isaa, a. s?

U prethodnim poglavljima smo, na dokazima iz Kur’ana, iznijeli da Isa, a. s., nije umro, da je uzdignut kod Allaha i da ce se ponovo vratiti na Zemlju. Naravno da ce, nakon svega ovoga, pitanje: “Kako ce biti jasno ko je Isa, a. s., i preko kojih odlika ce ga biti moguce prepoznati kada ponovo dode na Zemlju?wwww biti prvo koje ce citalac postaviti. Kur’an je, opet, jedini izvor na koji se možemo pozvati u aktualnom kontekstu.
Jedna od odlika Kur’ana je ta što se u odredenim kazivanjima i ajetima daju razlicita saopcenja o proteklim poslanicima. U kur’anskim ajetima moguce je naci niz zajednickih znakova u vezi sa poslanicima i odabranim vjernicima. Štaviše, u kur’anskim ajetima moguce je i pojedinacno pronalaženje svih odlika vjernika. S tim u vezi, izvanredne odlike imana Isaa, a. s., mogu se otkriti pozivanjem na Kur’an. Prema tome, analiziranjem ovih izuzetnih odlika koje uoce u Kur’anu iskreni vjernici moci ce ga prepoznati.
Medutim, u ovom momentu ne smije se gubiti iz vida da možda svi nece moci prepoznati Isaa, a. s. S tim u vezi, Bediuzzaman Said Nursi kaže slijedece:
Kada dode, ne moraju svi znati da je on Isa, a. s. Svjetlom imana prepoznat ce ga njegovi bližnji i ugledni vjernici. Inace, sasvim je ocito da ga nece svi prepoznati (Mektubat, str. 54).
Kao što se vidi iz navedenog citata, Bediuzzaman je, takoder, saopcio da ce, prvih godina nakon povratka Isaa, a. s., moci prepoznati samo njemu bliski krugovi. Što se tice ovog prepoznavanja, istakao je da ce to biti moguce jedino uz pomoc ‘svjetlosti imana’. Naravno, ovdje je potrebno osvrnuti se na to šta je on podrazumijevao pod tim terminom. ‘Svjetlost imana’ odlika je kojom je Allah, dž. š., obdario one koji vjeruju u Njegovo postojanje i jedinost i koji se pridržavaju Kur’ana. Ovakvim poimanjem, vjernici su u stanju veoma jasno procijeniti zbivanja i jednostavno pojmiti zamršene detalje mnogih pitanja. Kao što se saopcava u Kur’anu, vjernici su osobe koje duboko razmišljaju o svemu onome što ih okružuje, a, prema tome, i oni koji ne gube iz vida delikatnosti i detalje zbivanja. Upravo u jednom kur’anskom ajetu Allah, dž. š., saopcava da ce, u kontekstu ‘rastavljanja istine od neistine’, poimanjem obdariti one koji iskrenim srcem vjeruju i koji u svim dogadajima nastoje dokuciti delikatnosti i dubine, one koji Ga se boje i koji velicinu i moc svog Stvoritelja poimaju kroz detalje koje vide oko sebe:

O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On ce vam sposobnost darovati pa cete istinu od neistine moci rastaviti i preko ružnih postupaka vaših ce prijeci i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna (Al-Anfal, 29).

Razmisli li se u svjetlu ovog ajeta, proistice da su oni koji vjeruju u Allaha, dž. š., i Kur’an i koji dubokim razmišljanjem nastoje poimati sve dogadaje takoder i oni koji ce, nakon njegovog povratka, prepoznati Isaa, a. s., i koji ce mu biti poslušni. Upravo, u jednom svom drugom osvrtu, Bediuzzaman Said Nursi još jednom skrece pažnju na ovo pitanje:

Štaviše, spuštanje Isaa, a. s., i to da je on Isa, a. s., nece svi moci znati, spoznaja toga postiže se pažnjom svjetlosti imana (Šualar, str. 487).

Kako možemo prepoznati Isaa, a. s?

Kao što smo i malocas naglasili, prvi znak koji se pojavljuje pred nama kada se pozovemo na Kur’an, tražeci odgovor na ovo pitanje, bit ce zajednicke odlike pejgambera koje su opisane u ajetima. S obzirom da je to tako, za prepoznavanje Isaa, a. s., koji ce se pokazati odredenim znakovima i koji ce privuci pažnju, potrebno je istražiti koje su to odlike pejgambera koje su saopcene u Kur’anu. U Kur’anu, naravno, postoje stotine znakova o pejgamberima. Medutim, u ovom poglavlju cemo se zadržati samo na onim najocitijim, koji su vidljivi posmatranjem vanjskim okom.

I. Izuzetnim moralnim odlikama razlikuje se od ostalih ljudi

Kao i svi ostali pejgamberi koji su odabrani i poslani od strane Allaha, dž. š., i Isa, a. s., nosi sve izuzetne moralne odlike. Najupecatljivija razlika koja ga izdvaja od ostalih ljudi je njegov visoki karakter, koji na neobican nacin dolazi do izražaja u društvu u kome živi tako da posjeduje moralne odlike koje se uopce ne susrecu u narodu, kojima ljudi nisu vicni i koje ih odmah plijene. Jedan mocan covjek, koji je, imanom i povjerenjem u Allaha, dž. š., krajnje odlucan, hrabar, koji ne ostaje pod utjecajem zajednice, koji, naprotiv, ima utjecaj na svakoga. Upravo, ova nadmoc koju nose svi pejgamberi saopcena je i u kur’anskim ajetima:

To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hocemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajuci. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bili dobri - i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali - i neke pretke njihove i potomke njihove i bracu njihovu - njih smo odabrali i na Pravi Put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoce od robova Svojih... (Al-An’am, 83-88).

Allah, dž. š., je u navedenim ajetima jasno saopcio da je, u odnosu na ostale ljude, pejgambere stvorio sa superiornim odlikama. U vezi sa ovom temom, postoji još niz primjera koji se navode u Kur’anu. Na primjer, formulacijama kao što su “Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnimwwww (An-Nahl, 120); “I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih i dalekovidnihwwww (Sad, 45); “i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudiwwww (Sad, 47); “...govorili su: “Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!wwww (An-Naml, 15) saopcava nam prednosti kojima su obdareni pejgamberi. Isa, a. s., takoder je jedan od pejgambera kojeg je Allah, dž. š., nacinio istaknutim. Za Isaa, a. s., Allah, dž. š., kaže slijedace u jednom kur’anskom ajetu:

Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali... (Al-Baqara, 253).

II. Bit ce prepoznatljiv po crtama lica svojstvenim pejgamberima

Bilo znanstvene, bilo tjelesne, superiornosti poslanika o kojima smo prethodno govorili saopcavaju se i u Kur’anu:

...rece on - “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoce. Allah je neizmjerno dobar i On zna svewwww (Al-Baqara, 247).

Na licu Isaa, a. s., kao covjeka koji je, znanstveno, umno, tjelesno i moralno, nacinjen superiornim, postojat ce izraz koji je svojstven pejgamberima. Snažna bogobojaznost i duboki nur imana, koje posjeduje, reflektirat ce se na njegovom licu. A, pejgamberima svojstven, nurli izraz bit ce toliko jasan i ocit da ce oni koji se suoce sa njim biti svjesni da su se susreli sa, u odnosu na druge, izuzetno superiornom osobom. Ne smije se, medutim, zaboraviti da to, naravno, nece svi prihvatiti. Neki ce, zbog zlobe i mržnje koju gaje u sebi, zanemarivati ovu moralnu superiornost. Iako, u sebi, svjesni toga, oni ce se možda praviti nevješti zato što im to ne ide u prilog. Jedino oni koji su iskreni u svom vjerovanju vidjet ce ovu superiornost i moci ce prosudivati onako kako treba.
Allah, dž. š., saopcio je da ce Isa, a. s., biti “...viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih...wwww (Ali ‘Imran, 45). Kao jedna manifestacija Allahovog ajeta, Isa, a. s., ce, kao i svi pejgamberi, u svom okruženju biti prepoznatljiv svojim ugledom, elitnošcu i cašcu.

III. Njegova mudrost i retoricka moc je veoma visoka

To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali... (Al-An’am, 89).

Pejgambere, koje je poslao razlicitim narodima da ih upozoravaju i pozivaju na Pravi Put, Allah, dž. š., obario je i mudrošcu. Mudro objašnjavanje, umjesan govor, ponašanje koje poziva na dobro i odvraca od zla zajednicke su osobine svih pejgambera. Tako se u mnogim kur’anskim ajetima skrece pažnja na mudrost kojom su ponaosob obdareni pejgamberi. Na primjer, za Davuda, a. s., saopceno je da mu je dato “... vjerovjesništvo i sposobnost da rasudujewwww (Sad, 20); za Yahyaa, a. s: “... dadosmo mu mudrost još dok je djecak biowwww (Maryam, 12); za Musaa, a. s: “I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje...wwww (Al-Qasas, 14); za Lukmana, a. s: “A Mi smo Lukmanu mudrost darovali...wwww (Lukman, 12); za Ibrahima, a. s: “... A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali...wwww (An-Nisa’, 54).
U skladu sa kur’anskim ajetom “On daruje znanje onome kome On hoce, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim...wwww (Al-Baqarah, 269), svi pejgamberi nagradeni su mudrošcu.
U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava da je, kao Božiji poslanik, Isa, a. s., nagraden mudrošcu i da je to saopcio svome narodu:

Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naucio... (Al-Ma’ida, 110).

A kad je Isa ocita znamenja donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko cega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte (Az-Zuhruf, 63).

Kada se, u svjetlu ovih ajeta, pozovemo na Kur’an, ono što cemo razumjeti je da su i “mudri, svrsishodni i efektni govoriwwww koje ce on naciniti biti jedan drugi znak prepoznavanja Isaa, a. s. Kao i u svim ostalim pitanjima, mudrost govora takoder je jedna upecatljiva odlika svojstvena poslanicima. Oni vjernici koji Kur’an prihvate kao vodilju kroz život znat ce da ce govor Isaa, a. s., sadržavati “jezgrovito znanjewwww i da je to svojstveno jedino poslanicima, koje Allah, dž. š., odabere. Izuzetan razum, besprijekorne konstatacije i uvijek precizna rješenja predstavljat ce sasvim jasne znakove jedne mudrosti specijalno date od strane Allaha, dž. š., tako da se ovi umjesni govori i besprijekorne konstatacije svojstvene njemu nece moci vidjet ni kod koga drugog i na taj nacin ce njegov izuzetni karakter i razum sasvim jasno privlaciti pažnju.

IV. Veoma pouzdan

Narodu kojem je poslan svaki poslanik se predstavljao koristeci prvo rijeci: “Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdaniwwww (Aš-Šu’ara’, 107). Ova pouzdanost pejgambera proistice iz potpune predanosti Allahovoj Knjizi, vjeri i objavljenom šeriatu. Ni u kojoj situaciji nisu skretali sa Pravog Puta niti izlazili izvan granica prave vjere. Nikome se nisu povinjavali - zbog toga što su željeli postici jedino Allahovo zadovoljstvo. U Kur’anu se spominje da su ove odlike gotovo svih pejgambera bile u prvom planu. Ilustracije radi, u Kur’anu se saopcava da se Musa, a. s., na slijedeci nacin predstavio svome narodu:

Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik: “Ispunite prema meni ono što ste dužni, o, Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani (Ad-Duhan, 17-18).

Nesumnjivo, narodi kojima su poslani pejgamberi nisu uvijek priznavali ovu njihovu veoma bitnu odliku. Štaviše, u vecini slucajeva imali su pogrešna ubjedenja i mišljenja o poslanicima pošto oni nisu htjeli napustiti svoje zalutale sisteme i pridržavati se istinske vjere u koju su poslanici pozivali. Medutim, cinjenica da su pejgamberi ljudi od najveceg povjerenja, nakon odredenog vremena i u narodu je nailazila na prihvatanje. U ovom kontekstu možemo navesti primjer Jusufa, a. s., koji je prvobitno jedan dugi period u narodu bio iskušavan raznim nedacama. Prvo je prodat kao roblje, a potom je izvjesno vrijeme proveo i u zatvoru. A voljom Allaha, dž. š., ispostavilo se da je on covjek od povjerenja, a od strane vladara je postavljen na celo državnog budžeta:

I vladar rece: “Dovedite mi ga, uzet cu ga u svoju svituwwww - i pošto porazgovara s njim, rece mu: “Ti ceš od danas kod nas utjecajan i pouzdan bitiwwww (Yusuf, 54).

Ove odlike pejgambera, koje se saopcavaju Kur’anom, bit ce, nesumnjivo, vidljive i kod Isaa, a. s., kao Božijeg poslanika. Kao nepromjenjljivi Allahov zakon, prilikom povratka na Zemlju, Isa, a. s., ce u narodu privlaciti pažnju svojom pouzdanošcu i povjerenjem. Kao što je to uradio i Jusufu, a. s., a i svim ostalim pejgamberima, Allah, dž. š., pomoci ce i Isau, a. s., a, kada za to dode vrijeme i ljudima ce pokazati kako je on covjek od velikog povjerenja.

V. Pod zaštitom Allaha, dž. š.

A rijec Naša je davno recena o robovima Našim, o poslanicima: “Oni ce biti, doista, potpomognuti i vojska Naša ce zacijelo pobijediti!wwww (As-Saffat, 171-173).

Allah, dž. š., je uvijek svoje poslanike cinio supe-riornijim u odnosu na ostale ljude. Allahovom pomocu, svi pejgamberi, koji su poslani tokom historije, uvijek su postizali nadmoc nad neprijateljima, bili su zašticeni od zamki koje su im pripremali. Svaka odluka koju su donosili, sve metode koje su primjenjivali okoncavani su s hajrom i uspjehom. U svim situacijama bili su podržavani od strane Allaha, dž. š.
Prema tome, drugi znak, vodilja za vjernike koji ocekuju Allahovog poslanika Isaa, a. s., bit ce, takoder, cinjenica da ce on sve svoje poslove uspješno okoncavati tako da ce svaka donesena odluka i svaki primijenjeni metod dati pozitivne razultate njemu i vjernicima okupljenim oko njega. Štaviše, cak i dogadaji koji ce na prvi pogled izgledati kao poteškoca i smetnja, nakon izvjesnog vremena ce se preobratiti u njihovu korist. Ti dogadaji ce dokazati da ce sve odluke koje donese Isa, a. s., biti najispravnije i najpametnije pošto, Allah, dž. š., obecava u Kur’anu da ce, bilo kako bilo, unatoc svim nedacama, Njegovi poslanici izvojevati pobjedu, da ce im sigurno ukazivati Svoju pomoc.
Ovim Allahovim obecanjem, bericet i uspjeh, koji ce Isau, a. s., dolaziti u svakom poslu, bilo velikom ili malom, bit ce toliko ocit da ce skretati pozornost i neprijatelja, a i vjernika koji budu uz njega. I njegovi neprijatelji ce, takoder, uociti ovu izuzetnost, medutim, nece htjeti priznati da je to pomoc koja stiže od Allaha, dž. š. Nece moci shvatiti uspjeh svakog posla i ispravnost svakog nacinjenog koraka pošto je njihov cilj pobjeda nad ovim mubarek covjekom, kojeg doživljavaju kao ‘covjeka nalik na njih’. Medutim, kao što je to saopcio u ajetu: “Poslije smo spasavali poslanike Naše i one koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernikewwww (Yunus, 103), Allah, dž. š., osujetit ce sve njihove napore i pomoci ce Svome poslaniku. Nijedna zamka koju mu budu pripremili, nijedan povedeni rat nikada nece biti uspješno okoncan.

VI. Ne ocekuje nadoknadu za ono što cini

Jedna zajednicka odlika koju nose svi pejgamberi je takoder i to što ne ocekuju nikakvu materijalnu naknadu za ono što urade. Allahovo zadovoljstvo je jedino ono što oni ocekuju za svoju veliku ulogu i dužnost. Ni od koga iz svog okruženja ne traže nagradu, niti bilo kakvu korist. Zapravo, obratimo li se na Kur’an, uvjerit cemo se da su svi pejgamberi nosili ovu odliku i da su to i rijecima isticali:

O, narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene ce nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite? (Hud, 51).

Ova izuzetna odlika, koju su posjedovali svi poslanici, bit ce vidljiva i kod Isaa, a. s. Kao poslanik Allaha, dž. š., sve ljude ce pozivati u islam. Medutim, za sve ono što uradi on nece imati nikakav materijalni interes, nece tražiti nikakvu nagradu. Kao i svi poslanici o kojima govori Kur’an, protunaknadu za ono što radi ocekivat ce od Allaha, dž. š., i ovom svojom odlikom skretat ce pozornost onih iz bliže okoline, a i zajednice u kojoj se bude nalazio.
Medutim, ovdje se ne smije zanemariti cinjenica da ce, kao i obicno, i u ovom slucaju njegove vrijednosti priznavati jedino vjernici. Ako zajednica u kojoj se nalazi i uoci ovu njegovu odliku, odredeni neprijatelji ce, kao što je to cinjeno i svim ostalim pejgamberima, pribjegavati raznim klevetama kako bi ga onemogucili u njegovoj misiji. Sasvim je izvjesno da ce medu tim klevetama biti i optužba u smislu da on “nastoji osigurati licni interes za ono što ciniwwww. Medutim, kao što ce Allah, dž. š., dozvoliti da se u svim slucajevima njegovi poslovi okoncaju s hajrom, i u ovom kontekstu ce pomoci Svome poslaniku i na vidjelo iznijeti neosnovanost svih nevjernickih optužbi.

VII. Prema vjernicima je blag i milostiv

Jedna od najbitnjih odlika vidljivih kod pejgambera je “blagost i milostivostwwww. Pejgamberi su uvijek bili veoma blagi i milostivi prema vjernicima; nastojali su poboljšati njihov položaj na ovome, a time i na buducem svijetu. Jedna od najupecatljivijih odlika Isaovog morala bit ce ova blagost i milostivost prema vjernicima. Allah, dž. š., na slijedeci nacin u Kur’anu opisuje ovu odliku, koja je veoma izražena kod Njegovih poslanika:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što cete na muke udariti, jedva ceka da Pravim Putem podete, a prema vjernicima je blag i milostiv (At-Tawba, 128).

I Isa, a. s., ce, kao što se to istice i u ovom ajetu, imati krajnje “blag i milostivwwww odnos prema vjernicima, a ta jedinstvena srdacnost i iskrenost predstavljat ce jedan od najocitijih dokaza da je on Isa, a. s.

Bit ce prepoznatljiv po tome što na Zemlji nece imati rodaka, poznanika i porodice

Isa, a. s., bit ce prepoznatljiv po pejgamberskim odlikama koje se spominju u Kur’anu. Medutim, izvan toga, postojat ce i drugi faktori koji ce ga predstavljati ljudima. Nesumnjivo, najbitniji od tih faktora je taj što Isa, a. s., na Zemlji nece imati porodicu, nikakve rodbine, što nece postojati ni jedna osoba koju je odranije poznavao.
Doista, prilikom Isaovog, a. s., povratka na Zemlju, u njegovom okruženju nece postojati niko ko ga poznaje. Nece se pojaviti cak niti jedna osoba koja ce znati njegove fizicke odlike, fizionomiju ili boju glasa. Na Zemlji, dakle, nece postojati nijedna osoba koja bi se mogla pojaviti i iznijeti tvrdnju kao “Ja ga znam odranije, vidjeli smo se tada i tada, njegova porodica i blišnji su ti i ti...wwww pošto su svi njegovi poznanici živjeli prije otprilike 2000 godina i, naravno, više nisu medu živima. Umrli su njegova majka, hazreti Merjema, hz. Zekerija, njegove pristalice koje su godine proveli sa njim, vodeci jevreji tog vremena i svi oni koji su licno od Isa, a. s., primali upute. Prema tome, prilikom njegovog povratka na Zemlju nece postojati ni jedan svjedok njegovog rodenja, djetinjstva, mladosti i perioda zrelosti i niko o njemu ništa nece znati.
Kao što smo istakli i u prethodnim poglavljima knjige, Isa, a. s., došao je na svijet bez oca, Allahovom naredbom “Budi!wwww A nakon što su prošla stoljeca, sasvim je prirodno nepostojanje nikakvog poznatog rodaka. Ovo Isaovo, a. s., stanje Allah, dž. š., u Kur’anu uporedio je sa stvaranjem Adema, a. s., i rekao slijedece:

Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!wwww - i on bi (Ali ‘Imran, 59).

Kao što se i istice u ajetu, Allah, dž. š., Ademu, a. s., rekao je “Budi!wwww i Adem, a. s., je stvoren. Upravo je i prvo Isaovo, a. s., stvaranje realizirano Allahovom, dž. š., naredbom “Budi!wwww Adem, a. s., nije imao ni oca, ni majku, a prilikom svog prvog dolaska na Zemlju, Isa, a. s., imao je samo majku, hazreti Merjemu. Medutim, prilikom ponovnog dolaska na Zemlju, tada ni njegova majka nece biti u životu.
Nesumnjivo, ova situacija u potpunosti uništava opasnost “lažnih Mesiha”, koji se s vremena na vrijeme pojavljuju. Prilikom Isaovog povratka na Zemlju, nece postojati ništa što bi unosilo sumnje da je on Isa, a. s. Niko nece moci pronaci neki razlog koji bi ga naveo da kaže “ovaj covjek ne može biti Isa, a. s.” pošto ce biti odmah prepoznatljiv po ovoj veoma bitnoj odlici koja ce ga odvajati od ostalih ljudi, odnosno to što na Zemlji nece postojati cak ni jedna osoba koja ce ga poznavati.