TRAŽENJE ‘SPASITELJA’ OD STRANE NARODA U NEVOLJI


A zašto se vi ne biste borili na Allahovom Putu za potlacene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada, ciji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko ce nam pomoci!wwww (An-Nisa’, 75)
Proucimo li pažljivo Kur’an, uocit cemo da je, u podrucjima u koja je Allah, dž. š., slao poslanike, prije njihovog dolaska, u socijalnom i moralnom pogledu, vladala velika propast. A uporedo sa dolaskom poslanika njegovi sljedbenici živjeli su u blagostanju, bericetu i miru koje je donijela vjera. U periodima nakon poslanika, jedan dio ljudi se osilio zbog ovakvog stanja i, udaljavanjem od vjere, okrenuli se prema nevjerovanju. Zlostavljali su se pronalaskom drugih božanstava mimo Allaha, dž. š., i, opet, vlastitim rukama, sami sebi priredivali kraj.
Nakon osvrtanja na privrženost i iskrenost poslanika prema Allahu, dž. š., u kur’anskoj suri Al-Maryam, Allah, dž. š., nam saopcava da su pokoljenja nakon njih sasvim izgubila svoja vjerovanja i da su krenula za svojim strastima. U ajetima koji govore o ovim pokoljenjima kaže se slijedece:
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošcu Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog citali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama podoše; oni ce sigurno zlo proci (Maryam, 58-59).
Allah, dž. š., je razlicitim nedacama upozoravao ove ljude koji su se udaljili od svoje vjere, koji uopce ne razmišljaju o razlogu svog stvaranja i o odgovornostima prema svome Stvoritelju. Zauzvrat ovakvim njihovim djelima, dokinuo je blagodati kojima su bili obdareni i, u skladu sa ajetom “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje - taj ce teškim ?ivotom ?ivjeti...wwww (Ta-Ha, 124), dao im mucan i težak život. Ovim narodima koji su nakon vjerovanja skrenuli u nevjerovanje “težak životwwww Allah, dž. š., priredivao je na razlicite nacine. Nerodnost, nestašica u poljoprivrednim proizvodima i robi i duhovne nevolje nastale uslijed moralne degeneriranosti i pada, ekonomske i socijalne krize koje su dolazile zbog politicke nestabilnosti, samo su neki od tih nacina.
A zbog ateistickih sistema koji su nad njima imali nadmocnost, ovi ljudi su bili podvrgnuti razlicitim presijama i stradanjima. Kao primjer ovakvog nepravednog despotskog sistema u Kur’anu se istice faraonov period. Dok je faraon živio u raskošnom bogatstvu i izobilju, svom narodu cinio je veoma velike patnje i izazivao nered. Ova situacija se u Kur’anu saopcava na slijedeci nacin:
Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlacio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao; doista, je smutljivac bio! (Al-Qasas, 4).
U ovakvim periodima ekonomske i socijalne krize, kada vlada nepravedna vlast, ljudi uvijek osjecaju potrebu za spasiteljem koji ce urediti negativne smjerove aktualnog sistema u kome se nalaze, koji ce osigurati pravdu, mir i sigurnost i koji ce ih izvesti na pravi put.
Sinovi Israilovi su, takoder, nakon Musaa, a. s., bili suoceni sa istim poteškocama, sa tiranskim vladarima, od kojih su trpili veliki zulum. Protjerani su iz svojih domova i zavicaja i shvatili da ih iz ove situacije u kojoj su se nalazili ne mogu spasiti ni njihova božanstva, kojima su se klanjali, ni imeci, a ni njihovi preci. U ishodu toga, od Allaha, dž. š., zatražili su vladara za borbu protiv ovog okrutnog režima. Allah, dž. š., odgovorio je na ove njihove zahtjeve i, kao vladara, poslao im Taluta. U suri Al-Baqara kaže se slijedece:
Zar nisi cuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: “Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu Putu borili!wwww - “Možda se vi necete boriti, ako vam borba bude propisana?wwww - rece on. - “Zašto da se ne borimo na Allahovom Putuwwww - rekoše - “mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?wwww A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni (Al-Baqara, 246).
“U Allahovim zakonima ti nikad neceš naci promjene!wwww
Ono što razumijemo iz kur’anskih kazivanja o proteklim narodima je da je u velikoj mjeri slicno ono što ih je zadesilo. Nacin življenja ljudi, stanje u kome su se nalazili, slanje poslanika kao opominjaca, a, na kraju, i njihovo uništenje zasnovani su na istoj osnovnoj logici.
Isto tako, i u savremenim društvima uocljivo je jedno veoma brzo narušavanje, izopacenje i degeneracija. Ljudi, u okruženju siromaštva, bijede i zuluma, ceznu za mirnim životom u kome vlada uzoran moral. Sasvim je ocito da se pravda može postici jedino kada se postojeci sistem ujedini sa tim moralom i da se socijalne devijacije mogu ispraviti jedino od strane osoba koje posjeduju ovakav moral. Upravo je Allah, dž. š., i proteklim narodima, nakon istog socijalnog raspada, slao spasitelje i veliko izobilje, bericet i bogatstvo nakon nedaca. Da ce izobiljem i bericetom obdariti bogobojazne zajednice, Allah, dž. š., upozorava u slijedecem ajetu:
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili (Al-A’raf, 96).
Iz navedenog ajeta, a i iz drugih ajeta koji saopcavaju istu cinjenicu, proistice veoma bitan Božiji zakon: jedini put za postizanje mira, sigurnosti, izobilja i bericeta je zaživljavanje islamskog morala. To je na ovaj nacin bilo i kod proteklih naroda, a na taj nacin bit ce i kod narednih naroda. Nemoguce je da pravda, sigurnost i stabilnost zavladaju tamo gdje nema islamskog morala! To je zakon Allaha, dž. š. A na cinjenicu nepromjenljivosti Allahovih zakona ukazuje slijedeci kur’anski ajet:
...I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povecao otudenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje - a spletke ce pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu ocekivati nešto drugo vec ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad neceš naci promjene, u Allahovim zakonima ti neceš naci odstupanja (Fatir, 42-43).
Dominacija islamskog morala prema Kur’anu
Kao što smo naglasili u prethodnim poglavljima, analiziramo li kur’anske ajete i kazivanja o proteklim narodima, uocit cemo da je, nakon degeneracije, izopacenosti i moralnog kraha, Allah, dž. š., tim narodima slao “spasiteljawwww. Ovaj spasitelj usmjeravao je ljude ka vjerovanju u jednog Boga, bogobojaznosti i udaljavanju od širka. Nakon ustrajavanja u nevjerovanju, ovaj put su svoje narode upozoravali azabom. Allah, dž. š., nas u Kur’anu obavještava o cinjenici da On nijedan narod nije uništio prije nego što bi im poslao upozorenje i opomenu. U Kur’anu se saopcava slijedece:
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili (Aš-Šu’ara’, 208-209).
U eri u kojoj se nalazimo vladaju svakojake izopa-cenosti, gdje su naglašene moralne i materijalne porocnosti, nastranosti, gdje, sa ekonomskog i politickog aspekta, preovladava velika nestabilnost; ovo je era u kojoj je nastao veliki jaz izmedu bogatih i siromašnih. A cinjenica koju saznajemo iz Kur’ana je da ce, u jednom ovakvom okru-ženju, Allah, dž. š., pokazati put spasa i da ce, zahvaljujuci tome, islamski moral, nesumnjivo, zavladati cijelim Svijetom, da ce prava vjera nadvladati ostale vjere i praznovjerja. U kur’anskom poglavlju At-Tawba Allah, dž. š., svoje robove obavještava o ovoj radosnoj vijesti:
Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim uciniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogo-bošcima (At-Tawba, 32-33).
Isto tako, Allah, dž. š., u poglavlju An-Nur saopcava da ce vjernici, koji nikoga Allahu ne smatraju ravnim, koji Mu bespogovorno robuju i “cine dobra djelawwww (štite Njegove odredbe i ulažu napore na Njegovom Putu) postici moc i vlast, isto kao što su postizali oni prije njih:
Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On želi, i da ce im sigurno strah sigurnošcu zamijeniti; oni ce se samo Meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici (An-Nur, 55).
Ovdje postoji jedna veoma bitna tacka koja se ne smije zanemarivati: u navedenom ajetu saopcava se uvjet za širenje vjerskog morala na Zemlji: postojanje vjernika koji ce robovati jedino Allahu, dž. š., koji Mu druge nece ravnim smatrati i koji ce dobra djela vršiti...
Ocekivani Spasitelj
Rezultat koji proizlazi iz onoga što je do sada izneseno je slijedeci: u svakom periodu se ocekuje da se Allah, dž. š., odazove pozivu Svojih robova koji traže pomoc od tiraniziranja. Nada se da ce se, kao što je to bio slucaj sa prošlim narodima, današnja i buduca pokoljenja osloboditi zuluma nevjernika i da ce im se podnijeti ljepote življenja islamskog morala.
Narocito se ocekuje izlaz islamskog svijeta iz procesa slabljenja u koji je zapao, objašnjavanje covjecanstvu islamskog morala od strane iskrenih vjernika. Naravno, da bi se to moglo desiti, nade se polažu u spasitelja kojeg ce, kao uostalom i uvijek do sada, poslati Allah, dž. š. Ovaj spasitelj, koji ce ljude perioda u kome se nalazimo “iz tame izvesti na svjetlowwww je islamski moral. A osobe, predvodnici u zaživljavanju ovog superiornog morala, nadjacat ce idejne sisteme koji negiraju postojanje Boga i poraziti zabludjela vjerska poimanja.
Ukratko, kao što je pomogao i prošlim narodima, Allah, dž. š., pomoci ce i buducim pokoljenjima koja ce živjeti na Zemlji. Allah, dž. š., obecao je to Svojim robovima koji su se iskreno i predano okrenuli Njemu. U Kur’anu se kaže slijedece:
Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavicaja svoga prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!wwww A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime.
A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista mocan i silan - one koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i sadaku udjeljivati i koji ce tražiti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih. - A Allahu se na kraju sve vraca (Al-Hadždž, 40-41).