Isa, a. s., je Božiji poslanik koji je na Zemlji živio prije oko 2000 godina, kojeg je Allah, dž. š., ucinio odabranim i na ovom i na buducem svijetu. Unatoc tome što je vjera koju je on donio imenom prisutna na Zemlji, u biti je ona doživjela nekoliko degeneracija i udaljena od originala. Imenom je takoder prisutna i Knjiga koju je od Allaha, dž. š., dobio putem vahja, ali njezin original ne postoji. Kršcanski izvori doživjeli su razlicita iskrivljavanja i mijenjanja teksta. Prema tome, nemoguce je da danas istinske podatke u vezi sa Isaom, a. s., dobijemo iz ovih izvora.
Jedini izvor preko kojeg možemo doci do istine i kategoricnih cinjenica u vezi sa Isaom, a. s., je Kur’an, za koji je Allah, dž. š., obecao da ce ga cuvati do Sudnjeg dana. U Kur’anu se govori o Isaovom rodenju i životu, iznose se dogadaji sa kojima se susretao u toku života, stanju ljudi iz njegovog okruženja i o još nizu drugih tema. Cak se iznosi i kakav je bio život Isaove majke, hazreti Merjeme, prije nego što je on došao na svijet, kako je na cudotvoran nacin zatrudnila, kako se porodila i kakvim reakcijama je bila izložena zbog toga - sve je to saopceno kur’anskim ajetima. Štaviše, Allah, dž. š., nam je saopcio da ce u ahir-i zemanu Isa, a. s., ponovo doci na Zemlju. U ovom poglavlju iznijet cemo podatke o Isau, a. s., koji se nalaze u Kur’anu.
Rodenje i odgoj hazreti Merjeme
Hazreti Merjema, koja je odabrana radi donošenja na svijet Isaa, a. s., rodena je u jednom vremenu kada je vladao nered i kada su sve svoje nade jevreji polagali u dolazak Mesiha (Spasitelja). Merjema, koja uopce nije znala da predstavlja fokus svih ocekivanja sinova Israilovih, specijalno je, od strane Allaha, dž. š., odabrana i odgojena za ovu uzvišenu dužnost. Potjecala je iz Imranove porodice, loze koju je Allah, dž. š., ucinio superiornijom nad ostalim svijetom. Imranova porodica je cvrsto vjerovala u Allaha, dž. š., u svakom svom poslu usmjeravala se i okretala prema Njemu, pedantno je cuvala granice koje je On uspostavio i po ovim odlikama bila cuvena u okolini. Kada je saznala da je zatrudnila Merjemom, Imranova žena odmah je ucinila dovu Allahu, dž. š., i zavjetovala Mu se na službu buduceg djeteta. Ovo pitanje u Kur’anu je saopceno na slijedeci nacin:
Kada je hazreti Merjem došla na svijet, ponašanje Imranove žene bilo je opet usmjereno ka postizanju Allahovog zadovoljstva. Predala se Allahu, dž. š., radi zaštite od šejtanskog zla i Merjeme, a i loze koja ce se izroditi od nje. Allah, dž. š., prihvatio je ovo iskreno predanje Imranove žene i, kao odgovor na njenu dovu, njenom djetetu podario jednu veoma superiornu narav i moral. Kur’anskim ajetom “I Gospodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja...wwww (Ali ‘Imran, 37) posebno je skrenuta pažnja na Merjemin brižni i profinjeni odgoj pod Allahovom zaštitom.Kada Imranova žena rece: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve cuješ i znaš!wwww Poslije ona, kada je rodi, rece: “Gospodaru moj, rodila sam ženskowwww- a Allah dobro zna šta je rodila - “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtanawwww (Ali ‘Imran, 35-36).
Tokom odgajanja hazreti Merjeme, Zekerijja, a.s., uocio je da se ona razlikuje i da je superiornija od ostalih. Allah, dž. š., ju je obdario mnogobrojnim blagodatima koje su je izdvajale od ostalih. Ova cinjenica je na slijedeci nacin objašnjena u Kur’anu:
Kao što je superiornom nad ostalim svijetom ucinio Imranovu porodicu, Allah, dž. š., je i hazreti Merjemu, koja je pripadala ovoj porodici, odabrao, cistom stvorio i ucinio je boljom od svih ostalih žena na svijetu. Ova njena superiornost se na slijedeci nacin saopcava u Kur’anu:...Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, Merjema?wwww - on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoce opskrbljuje bez mukewwww (Ali ‘Imran, 37).
U zajednici u kojoj je živjela, Merjema je bila, kao i njena porodica, osoba poznata po svojoj privrženosti i iskrenosti prema Allahu, dž. š. A najpoznatija njena odlika bila je njena cednost, odnosno to što je “nevinost svoju sacuvalawwww. Ovo pitanje se na slijedeci nacin spominje u kur’anskom poglavlju At-Tahrim:I kada meleki rekoše: “O, Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu ucinio. O, Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj!wwww (Ali ‘Imran, 42-43).
Merjemu, kcer Imranovu, koja je nevinost svoju sacuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u rijeci Gospodara svoga i u Knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u namazu bila (At-Tahrim, 12).
Hazreti Isaovo rodenje bez oca
Jedna od najvecih mudžiza u vezi sa Isaom, a. s., je nacin na koji ga je njegova majka zanijela. U Kur’anu se o ovom pitanju iznosi niz detalja. Džebrilovom ukazivanje hz. Merjemi se na slijedeci nacin saopcava u suri Maryam:Kao što je saopceno u navedenim ajetima, hazreti Merjema se u jednom periodu povukla na istocnu stranu i tu provela jedan dio svog života. U ovom periodu joj se Džibril ukazao u obliku savršenog muškarca. Druga bitna cinjenica na koju se skrece pažnja u Kur’anu je Merjemino cedno ponašanje i izraženi strah od Allaha, dž. š. Prve rijeci koje je Merjem izgovorila kada je ugledala Džibrila bile su slijedece:I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca (Maryam, 16-17).
Džibril joj se predstavio, rekao da je on samo izaslanik poslan od strane Allaha, dž. š., i da joj dolazi sa radosnom viješcu od Njega. U Kur’anu se na slijedeci nacin saopcava odgovor koji je dao Džibril:“Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” - uzviknu ona (Maryam, 18).
Hazreti Merjema, koja je primila ovu radosnu vijest, postavila je slijedece pitanje Džibrilu kako bi shvatila kako ce moci dobiti dijete kada je nijedan muškarac nije dodirnuo:“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” - rece on - “da ti poklonim djecaka cista!” (Maryam, 19).A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rijec: ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ce viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali ‘Imran, 45).
Kao što se vidi u navedenim ajetima, Džibril je Merjemi saopcio radosnu vijest da je trudna i obavijestio je da ‘‘kada Allah nešto odluci, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono bude’’. Hazreti Merjemu nije dotakla nijedna ljudska ruka, dakle Isa, a. s., je na Svijet došao bez oca, neovisno, dakle, od dunjaluckih povoda. To je samo jedna od mudžiza koje je tokom cijelog svog dunjaluckog života doživljavao Isa, a. s., i koje ce doživljavati u periodu ponovnog povratka.“Kako cu imati djecakawwww - rece ona - “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica?!wwww “To je tako!wwww - rece on. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga ucinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed odredeno!wwww I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje (Maryam, 20-22).Ona rece: “Gospodaru moj, kako cu imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?wwww - “Eto takowwww, - rece, - “Allah stvara što On hoce. Kada nešto odluci, On samo za to rekne: ‘Budi!’ - i ono budewwww (Ali ‘Imran, 47).
Nakon što joj je Džibril saopcio radosnu vijest da je trudna, hazreti Merjema se povukla u osamu daleko od drugih. I u ovom periodu ju je Allah, dž. š., podržao i uzeo pod Svoju zaštitu. Allah joj je stvorio sve moguce pogodnosti i podršku, i sa psihološkog, a i sa fizickog aspekta, koja joj je potrebna u toku trudnoce. Sklanjajuci je na osamljeno mjesto, onemogucio je i svakojake neprilike, i materijalne i duhovne, koje bi joj mogli zadati oni koji ne mogu shvatiti njeno stanje.
Isa, a. s., je kod Allaha, dž. š., jedna rijec
Allah, dž. š., u Kur’anu skrece pažnju da je Isa, a. s., od svog rodenja do uzdizanja, u svakom pogledu pokazivao velike razlike od ostalih ljudi. Prije svega, Isa, a. s., roden je uz pomoc stvaranja na jedan neuobicajen nacin: na svijet je došao bez oca. Prije njegovog rodenja, Allah, dž. š., je njegovoj majci, hazreti Merjemi, putem meleka saopcio niz njegovih odlika i da je ljudima poslat kao Mesih (Spasitelj). Jedna od ovih odabranih Isaovih odlika je i ta da on predstavlja “Rijec Allahovuwwww: Formulacija “Allahova Rijecwwww u Kur’anu je korištena jedino za Isaa, a. s. Dok još nije došao na svijet, Allah, dž. š., je saopcio njegovo ime. Generalno, ljudima imena nadijevaju njihove porodice. Medutim, situacija u vezi sa Isaom je drugacija; kao jednu svoju Rijec, Allah, dž. š., je Isau, a. s., dao ime “Isa Mesihwwww. Ovo je jedan sasvim ocit izraz da je, za razliku od svih ostalih, Isa, a. s., stvoren jednim drugacijim stvaranjem.Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega... (An-Nisa’, 171).A kada meleki rekoše: “O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rijec: ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ce viden i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih (Ali ‘Imran, 45).
Upravo, kao i rodenje, mudžize koje je pokazao u toku života i uzdizanje Allahu, dž. š., takoder su izraz ove njegove razlicitosti.
Isaovo rodenje
Kao što je poznato, porod je veoma naporan, a, isto tako, i dogadaj koji zahtijeva veliku kontrolu. Veoma je teško da u jednom takvom životnom dogadaju žena može uspjeti sama, bez medicinske kontrole i iskusnog pomocnika. Medutim, hazreti Merjema, koja u ovome nije imala nikakvo iskustvo, zahvaljujuci povjerenju i privrženosti Allahu, dž. š., ovaj težak posao uspjela je obaviti sama.Dok je bila u velikim porodajnim bolovima, Allah, dž. š., joj je pomogao putem nadahnuca. Saopcavajuci joj sve što je potrebno uciniti u ovim teškim trenucima, Allah, dž. š., joj osigurao porod na najlakši nacin i pod najboljim okolnostima. A to je velika blagodat kojom je Allah, dž. š., obdario hazreti Merjemu.
I porodajni bolovi prisiliše je da dode do stabla jedne palme. “Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!wwww - uzviknu ona.
I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok potece. Zatresi palmino stablo, posut ce po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš covjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu šutjeti, i danas ni s kim necu govoritiwwww (Maryam, 23-26).
Isaov govor u bešici
Jedan od dogadaja koje je Allah, dž. š., ucinio kao iskušenje Merje-minom narodu je Isaovo rodenje. Ovo rodenje, koje se ostvarilo na neuobicajen nacin, postalo je svojevrstan Allahov ispit i za hazreti Merjemu, a i za njen narod. U biti, nacin Isaovog dolaska na svijet jedna je mudžiza koju je Allah, dž. š., pokazao radi pozivanja ljudi u vjeru i jedan od najocitijih dokaza Allahovog postojanja. Medutim, njen narod to nije mogao shvatiti i iznijeli su odredena neutemeljena podozrenja o Merjemi. Ovo pitanje se na slijedeci nacin istice u Kur’anu:A i onu koja je sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima ucinismo (Al-Anbiya’, 91).
Kao što se i saopcava u navedenim ajetima, kada je, zajedno sa Isaom, iz mjesta na kome se osamila došla svom narodu, hazreti Merjemi nije pružena nikakva prilika za objašnjenje. Govoreci da je pocinila zbunjujuce i sramno djelo, narod je protiv nje iznio niz ružnih optužbi, koje su zasnovane jedino na pretpostavkama i sumnjama. Medutim, pripadnici tog naroda, koji ju je optuživao, poznavali su hazreti Merjemu od samog njenog rodenja i veoma su dobro znali koliko su i hazreti Merjema i njena porodica Imran pobožni i odani Bogu.I dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. “O, Merjemo,wwww - rekoše oni - “ucinila si nešto necuveno! Ej ti, koja u cednosti liciš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica!wwww (Maryam, 27-28).
Što se tice hazreti Merjeme, ona je, u biti, stavljana na kušnju ovim ružnim optužbama i klevetama. Dok je sasvim ocito da ovakvom djelu nece pribjeci osoba koja je krajnje cedna i izuzetno privržena svome Stvoritelju, gledanje na nju kao da je pocinila loše djelo za nju je bilo iskušenje od strane Allaha, dž. š. Od samog rodenja hazreti Merjema je uvijek bila potpomagana od strane Allaha, dž. š., koji je sve njene poslove izveo na hajr. Znala je da ne smije zaboraviti da se sve dešava Božijom voljom i da ce je opet Allah, dž. š., spasiti od ovih neosnovanih optužbi.
Upravo Allah, dž. š., je i u ovoj situaciji osigurao olakšanje hazreti Merjemi i nadahnuo je postom govora, odnosno šutnjom. Allah joj je saopcio da šuti kada njen narod htjedne pricati sa njom i da pokaže na Isaa onima koji joj se približe sa optužbama. Na taj nacin, olakšicom koju joj je pružio Allah, dž. š., hazreti Merjema je bila udaljena od price koja bi joj mogla prirediti nevolje. Osoba koja je na najbolji nacin mogla dati najispravnije odgovore na pitanja koja su stizala od naroda bio je Isa. Kada je hazreti Merjemi saopcio radosnu vijest o radanju Isaa, Allah, dž. š., je saopcio i da ce on progovoriti dok još bude u bešici:
Na taj nacin Allah, dž. š., je veoma olakšao Merjemin posao i ucinio je da narod iz Isaovih usta cuje najispravnije saopcenje koje su ocekivali. Allahovim stvaranjem jednog ovakvog cudotvornog okruženja bila je osujecena klopka koju je za hazreti Merjemi bio pripremio njen narod. Ovo pitanje se na slijedeci nacin spominje u Kur’anu:On ce govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ce cestit (Ali ‘Imran, 46).
Nesumnjivo, to što je dijete u bešici u stanju besprijekorno pricati velika je mudžiza. Štaviše, zbunjujuce je i to što je, odmah nakon rodenja, Isa, a. s., znao ono što jedno dijete nikako ne može znati. Ovom situacijom na jedan sasvim jasan nacin stavljeno je do znanja da se nalaze suoceni sa jednom vanrednom cinjenicom. Svi ovi cudotvorni dogadaji kategoricki su ukazivali na cinjenicu da je ovo dijete, koje je još u bešici, poslanik Allaha, dž. š.A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?wwww - rekoše. “Ja sam Allahov robwwww - ono rece - “meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti i ucinit ce me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit ce mi da, dok sam živ, namaz obavljam i sadaku udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!wwww (Maryam, 29-33).
Eto, kao odgovor na hazreti Merjeminu predanost Allahu, dž. š., i bogobojazan pristup svim dogadajima sa kojima se susretala, Allah, dž. š., joj je osigurao olakšicu. Pokazivanjem jedne velike mudžize, koja je zapanjila cijeli narod, dao je kategorican odgovor na klevete kojima ju je njen narod htio okaljati. Medutim, onima koji su, unatoc ovom cudotvornom dogadaju, nastavili sa iznošenjem teških kleveta protiv hazreti Merjeme Allah, dž. š., saopcio je veliku kaznu. Govoreci o hrdavim djelima sinova Israilovih, 161. ajet kur’anske sure An-Nisa’ Allah, dž. š., završava slijedecim rijecima:
...A za nevjernike medu njima Mi smo kaznu bolnu pripremili (An-Nisa’, 161).
Mudžize Isaa, a. s.
Prva od veoma razlicitih Isaovih mudžiza koje se spominju u Kur’anu bila je njegov neuobicajeni dolazak na svijet, odnosno neposjedovanje oca, a potom njegov govor u bešici i saopcenje da ce biti pejgamber. Zapravo, ove dvije mudžize su na sasvim jasan nacin dokazivale Isaovu izvanrednost - pošto je veoma mudro pricanje djeteta odmah nakon rodenja moguce jedino uz pomoc Allahove mudžize: Mudžize koje se u Kur’anu iznose, a koje su u vezi sa Isaom, a. s., su slijedece:Kad Allah rekne: “O, Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naucio... (Al-Ma’ida, 110).
Unatoc svih ovih izvanrednih dogadaja i cinjenica, jedan dio njegovog naroda ostao je istrajan u svom nevjerovanju i negiranju Boga. Govoreci da ono što Isa radi nije ništa drugo do “majstorske carolijewwww, optužili su ga za vracanje....i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit cu vam od ilovace nešto poput ptice i puhnut cu u nju, i bit ce, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit cu slijepa od rodenja, i gubava, i oživljavat cu mrtve, voljom Allahovom, i kazivat cu vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete (Ali ‘Imran, 49).
Isaovo poslanstvo i poteškoce na koje je nailazio
Period u kojem je poslat Isa, a. s., bio je period u kome su sinovi Israilovi i u politickom, i ekonomskom, a i u socijalnom pogledu bili u velikoj krizi. Sa jedne strane - nemilosrdna vlast u zemlji u kojoj su živjeli, sa druge strane - razlicita vjerska i sektaška razilaženja... U jednom ovako teškom metežu ljudi su, sasvim uobicajeno, nastojali pronaci put spasa. Ocekivani spasitelj bio je Isa, a. s. Da bi njega i njegovu majku, hazreti Merjemu, predstavio svim sinovima Israilovim, Allah, dž. š., ucinio je da Isa, a. s., progovori dok je još bio u bešici, i na taj nacin je sinovima Israilovim obznanio da je stigao ocekivani pejgamber. Na kraju su ga svi doživljavali kao nadu spasa.
Medutim, bilo je, naravno, i onih koji su iskazivali protivljenje Isau, a. s. Pristalice ateistickog sistema tog vremena doživljavali su ga kao opasnost. Iz tog razloga su, odmah nakon što su saznali za Isaa, a. s., krenuli u akciju i nacinili planove za njegovu likvidaciju. Sva ova nastojanja bila su osujecena i osudena na neuspjeh još u samom pocetku. Medutim, oni nikada nisu odustajali od ostvarenja tog cilja; predstavljali su jedne od najžešcih Isaovih neprijatelja tokom njegovog perioda poslanstva.
Uza sve to, oni koji su pokazivali protivljenje Isau, a. s., nisu bili ograniceni samo na ateiste. Nakon što je poceo sa dostaljanjem Objave, vecina jevrejskih svecenika tog perioda su, iz razlicitih razloga, zauzeli neprijateljski stav prema Isau, a. s. A jedan od najbitnijih razloga tome je Isaov poziv da žive izvornu vjeru. I cim je poceo sa dostavljanjem Objave, optužili su ga za nastojanje da sruši njihovu vjeru. Medutim, ono cemu se uistinu protivio Isa, a. s., bile su odredbe koje je svecenicka jevrejska klasa naknadno uvrstila u vjeru. cineci dozvoljenim ono što im je bilo zabranjeno i zabranjenim ono što im je prethodno bilo dozvoljeno, sinovi Israilovi su u potpunosti degenerirali svoju izvornu vjeru. I, Allah, dž. š., im je, kao pejgambera, poslao Isa, a. s., da bi dokinuo ove odredbe koje su oni uvukli u vjeru. On je svoj narod pozivao da se pridržavaju Indžila koji je potvrdivao prethodno objavljeni, izvorni Tevrat.
Ovu cinjenicu Allah, dž. š., na slijedeci nacin saopcava u Kur’anu:
U jednom drugom ajetu Allah, dž. š., takoder, saopcava da je Indžil, sveta Knjiga objavljena Isau, a. s., Knjiga koja je potvrdivala Tevrat objavljen prije njega, koja je predstavljala uputu vjernicima i koja je osigurala da oni naprave razliku izmedu ispravnog i pogrješnog, dozvoljenog i zabranjenog:....i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte (Ali ‘Imran, 50).
Vodeci jevreji smatrali su prilicno stranim ono što je objašnjavao Isa, a. s. Pošto se Isa, a. s., nije zadržavao na zakonima koji su postali tradicionalni, pozivao ih je u Allahovu jedinost, iskrenost, bratstvo i poštenje. Iz tog razloga, jevrejski narod, koji je bio suocen sa jednim novim poimanjem vjere koje je bilo izvan uobicajenog, prilicno je bio zbunjen naspram onoga što je Isa, a. s., objavljivao. U Kur’anu je na slijedeci nacin saopcena objava koju je svom narodu dostavljao Isa, a. s.:Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoder bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (Al-Ma’ida, 46).
Ova neuobicajenost i iskrenost u Isaovom pristupu vjeri privukla je veliku pažnju naroda i vremenom je dolazilo do povecanja broja njegovih pristalica. Isa, a. s., im je govorio da se približilo ocekivano spasenje i da ce uskoro izvojevati pobjedu.A kad je Isa ocita znamenja donio, on je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko cega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi Put!wwww Ali su se stranke izmedu sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore! (Az-Zuhruf, 63-65).
Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa, a. s.
Tvrdnja Rimljana da su, razapinjanjem na križ, ubili Isaa nesumnjivo svima je poznata. Prema toj tvrdnji, Rimljani i jevrejski svecenici uhvatili su Isaa, a. s., razapeli ga na križ i tako ga ubili. Upravo kršcanski svijet ovako prihvata ovaj slucaj, ali vjeruju da je, nakon smrti, Isa oživio i da se uzdigao u nebo. Medutim, pogledamo li u Kur’an, vidjet cemo da se to nije tako desilo:U nastavku navedenog ajeta, za Isaovu, a. s., smrt se kaže slijedece:I zbog rijeci njihovih: “Mi smo ubili (katelna) Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!wwww A nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu), vec im se pricinilo (subbihe). Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili (ma katelehu). (An-Nisa’, 157)
Cinjenica koju nam Kur’an saopcava sasvim je ocita. Rimljani, koji su jevrejskim provociranjem pokušali ubiti Isaa, a. s., nisu bili uspješni u tome. Kur’anska formulacija “vec im se pricinilowwww, korištena u navedenom ajetu, rasvjetljava ciljeli ovaj slucaj. Isa, a. s., nije ubijen, Bog ga je uzdigao k Sebi! Osim toga, Allah, dž. š., takoder skrece pažnju na cinjenicu da oni koji su nastupali sa tom tvrdnjom ne posjeduju saznanja o istini.Vec ga je Allah uzdigao (refea) Sebi. - A Allah je silan i mudar (An-Nisa’, 158).
Kako se u Kur’anu objašnjavaju smrti pejgambera?
Analizom rijeci koje se spominju u kazivanjima o smrti pejgambera i ajeta u kojima se govori o smrti Isaa, a. s., doci ce se do jedne veoma bitne cinjenice u vezi sa smrcu Isaa, a. s. U ovom poglavlju cemo se osvrnuti na znacenja arapskih rijeci kojima se u Kur’anu opisuju smrti Isaa, a. s., i ostalih pejgambera i na koji su nacin korištene u kur’anskim ajetima.Rijeci koje se u Kur’anu koriste u vezi sa smrcu ili ubistvom pejgambera, kao što cemo to naknadno detaljno vidjeti, su uglavnom rijeci “katele” (ubiti), “mate” (umrijeti), “haleke” (likvidirati, ubiti), “salebe” (razapeti). Medutim, za Isaa, a. s., u Kur’anu se, korištenjem formulacije “a nisu ga ni ubili (ma katelehu) ni raspeli (ma salebehu)”, na jedan sasvim ocit nacin naglašava da on nije ubijen ni na jedan nacin ubijanja. Saopcava se da je pokazan jedan nalik na Isaa, a. s., a da je on uzdignut k Allahu, dž. š. A u suri Ali ‘Imran se saopcava da ce Allah, dž. š., Isau, a. s., uzeti dušu i da ce ga izdici k Sebi:
Nacin upotrebe rijeci koje se u Kur’anu spominju u znacenju smrti i formulacije ‘‘uzeti dušu’ iz sure Ali ‘Imran su slijedeci:I kada Allah rece: “O, Isa, dušu ce ti uzeti (muteveffijke) i k Sebi te uzdignuti (rafiuke) i spasit cu te od nevjernika i ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta... (Ali ‘Imran, 55).
1) TEVEFFA: UZETI DUŠU
Rijec “vefatwwww, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim znacenjima osim u znacenju smrti. Analiziranje ajeta sasvim jasno iznosi da Isa, a. s., nije umro u opcepoznatom znacenju. U 117. ajetu sure Al-Ma’ida slucaj smrti se prenosi na slijedeci nacin: Arapska rijec, koja se spominje u aktualnom ajetu i koja se u mnogim prijevodima navodi u znacenju “ubitiwwww ili “usmrtitiwwww izvedenica iz glagola “teveffawwww i nema znacenje smrti, vec “uzimati dušuwwww. A Kur’an nam opet saopcava da uzimanje duše ne dolazi uvijek u znacenju smrti. Ilustracije radi, u ajetu u kome se koristi rijec “teveffawwww govori se o “uspavljivanjuwwww, a ne smrti:“Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo (teveffeyteni), Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.”
Rijec koja se u navedenom ajetu prevodi kao “uspavljivatiwwww ista je kao i rijec koja se koristi u 55. ajetu poglavlja An-Nisa’. Dakle, u ova dva ajeta koristi se rijec “teveffawwww. S obzirom da spavanje nije smrt, onda je sasvim ocito da se rijec “teveffakumwwww, koja se koristi u navedenim ajetima, ne odnosi na smrt vec da je treba prevoditi kao “Onaj ko nocu uzima vaše dušewwww. Ista rijec se u narednom ajetu koristi na slijedeci nacin:On vas nocu uspavljuje (teveffakum) - a zna i šta ste preko dana griješili - zatim vas budi, sve dok ne dode cas smrti. Na kraju, Njemu cete se vratiti i On ce vas o onome što ste radili obavijestiti (Al-An’am, 60).
Kao što se razumije i iz prethodnog ajeta, Allah, dž. š., uzima duše onih koji spavaju, ali ih, do odredenog roka, ponovo vraca onima kojima nije odredio da umru. Za ljude u ovakvom stanju ne može se reci da su mrtvi u opcepoznatom znacenju te rijeci. Samo se nalaze u jednoj drugacijoj dimenziji, gdje im se privremeno duša odvaja od tijela. A prilikom budenja duša im se ponovo vraca u tijelo.Allah uzima duše (teveffa) u casu njihove smrti (mevt), a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru (el mevte), a ostavlja one druge do roka odredenog... (Az-Zumar, 42).
U tefsiru poznatog turskog alima prof. dr. Süleymana Atesa se, takoder, rijec “teveffa” objašnjava na slijedeci nacin:
Prema onima koji kažu da se rijec ‘teveffa’ koristi u znacenju ‘sna’ – a vecina je tog stajališta – prijevod ajeta je u znacenju “uspavat cu tewwww. Na kraju, možemo reci da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobicajeno stanje smrti i da je jedino rijec o jednom odvajanju iz ove uobicajene dimenzije živih bica. (Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.) (Prof. Dr. Süleyman Ates, Yüce Kur’an’in Cagdas Tefsiri, Tom 2, Str.: 49-50)
2) KATELE: UBITI
Rijec koja se u Kur’anu generalno koristi u kontekstu objašnjenja smrti je arapski glagol ‘‘katele’’, koji dolazi u znacenju ‘‘ubiti’’. Glagol ‘‘katele’’ se u suri Al-Mu’min koristi na slijedeci nacin:Formulacija ‘‘da ubijem Musaa’’ je prijevod originala koji glasi ‘‘aktul Musa’’, što je izvedenica od glagola ‘‘katele’’. A u drugom ajetu se isti glagol koristi na slijedeci nacin:“Pustite vi meni” - rece faraon - “da ubijem Musaa (aktul), a on neka traži pomoc od Gospodara svoga... (Al-Mu’min, 26).
Rijec ‘‘ubijali’’, koja se spominje u ajetu, je prijevod ‘‘yektulune’’ i opet je to izvedenica glagola ‘‘katele’’. A, kao što je to jasno izraženo i u prijevodu, dolazi u znacenju ‘‘ubiti’’....i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali (yaktulune)... (Al-Baqara, 61).
U narednim ajetima, u kojima se saopcavaju smrti pejgambera, istaknut je nacin upotrebe glagola ‘‘katele’’. Sve rijeci ciji su originali naznaceni u zagradama imaju zajednicki korijen ‘‘katele’’:
...Naredit cemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali (katlehum)... (Ali ‘Imran, 181)...I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali (taktulune). (Al-Baqara, 87)…Reci: “Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili (taktulune), ako ste vjernici bili?’’ (Al-Baqara, 91)Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali (yaktulune), a ubijaju (yaktulune) i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju. (Ali ‘Imran, 21)...pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali (kateltumuhum)?” (Ali ‘Imran, 183)…ovaj je rekao: “Sigurno cu te ubiti (leaktulenneke)!”... (Al-Ma’ida, 27)“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ (taktuleni), ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem (aktuleke)... (Al-Ma’ida, 28)Ubijte (uktulu) Jusufa ili ga u kakav predio ostavite... (Yusuf, 9)I žena faraonova rece: “On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga (la taktulu)... (Al-Qasas, 9)“O Musa,” - rece - “glavešine se dogovaraju da te ubiju (li yaktulu)... (Al-Qasas, 20)Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga (uktuluhu) ili spalite!”... (Al-’Ankabut, 24)
3) HALEKE: UMRIJETI
Druga rijec koja se u Kur’anu koristi u znacenju smrti je glagol “halekewwww. Rijec ‘‘haleke’’ se u Kur’anu koristi u znacenjima “umrijeti, poginuti”. Ilustracije radi, u 34. ajetu sure Al-Mu’min se koristi na slijedeci nacin:Formulacija iz ajeta, koja je prevedena sa ‘kad je umro’, na arapskom glasi ‘iza heleke’ i, dakle, takoder ima znacenje ‘umrijeti’.A kad je on umro (haleke), vi ste rekli: ‘Allah više nece poslije njega poslati poslanika!’... (Al-Mu’min, 34).
4) EL-MEVTE: SMRT
Druga rijec koja se u Kur’anu koristi u vezi sa smrcu pejgambera je rijec ‘el-mevte’. Glagol ‘mate’ se u Kur’anu koristi u znacenju ‘umrijeti’. Jedan od tih glagola koristi se u suri Saba’, u vezi sa Sulejmanom, a. s.:Drugi glagol istog korijena koristi se u kontekstu Jahjaa, a. s.:A kad smo odredili da umre (el mevte), crv koji je bio rastocio štap njegov - upozorio ih je da je umro (mevtihi) ... (Saba’, 14).
Glagol iz ajeta koji se prevodi sa ‘umro’ je arapski glagol ‘yemutu’. Ista rijec koristi se i u ajetima koji govore o smrti Jakubu, a. s. U suri Al-Baqara navedena rijec koristi se na slijedeci nacin:I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro (yemutu) i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 15).
Rijec ‘el-mevte’ koja se spominje u navedenom ajetu takoder potjece od istog korijena i ima znacenje ‘smrti’.Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas (el-mevte) došao i kada je sinove svoje upitao... (Al-Baqara, 133).
A u jednom ajetu, u vezi sa Muhammedom, a. s., istovremeno se koriste glagoli i ‘katele’, a i ‘mate’:
Rijec ‘mevt’ koja dolazi od korijena ‘mate’ (umrijeti) se opet spominje i u drugim ajetima koji isto tako govore o smrtima poslanika:Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro (mate) ili ubijen bio (kutile), zar biste se stopama svojim vratili?... (Ali ‘Imran, 144).
...”Kamo srece da sam ranije umrla (mittu) i da sam potpuno u zaborav pala!” - uzviknu ona (Maryam, 23).Nijedan covjek prije tebe nije bio besmrtan (el-hulde); ako ti umreš (mitte), zar ce oni dovijeka živjeti? (Al-Anbiya’, 34).(Ibrahim, a. s.:) “(On je onaj) koji ce mi život oduzeti (yumituni), i koji ce me poslije oživjeti.” (Aš-Šu’ara’, 81).
5) HALID: BESMRTNI
Što se tice druge rijeci zastupljene u Kur’anu, koja nije glagol u direktnom znacenju ‘umrijeti’ ili ‘ubiti’, je rijec ‘halid’, koja izražava ‘besmrtnost’. Rijec ‘halid’, dakle, ima znacenje ‘trajnosti’, ‘vjecnosti’, ‘besmrtnosti’. Rijec ‘halid’ se u suri Al-Anbiya’ koristi na slijedeci nacin: Mi ih nismo stvarali kao bica koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni (halidiyne) bili (Al-Anbiya’, 8).
6) SALEBE: RASPETI
Druga rijec koja se, prilikom objašanjavanja smrti pejgambera, koristi u Kur’anu je i glagol ‘salebe’ (raspeti). Glagol ‘salebe’ dolazi u znacenjima kao što su “objesiti, raspeti na križ i pogubiti”. Ovaj glagol se na slijedeci nacin koristi u Kur’anu:Kao što se vidi iz navedenih ajeta, smrt Isa, a. s., i smrti ostalih pejgambera se formuliraju medusobno veoma razlicitim rijecima, glagolima. U kur’anskim ajetima Allah, dž. š., saopcava da Isa, a. s., nije ubijen, razapet, da je ljudima pokazan neko nalik njemu, da ga je usmrtio (odnosno, da mu je, kao u snu, uzeo dušu) i da ga je uzdigao k Sebi. Dok se za Isaa, a. s., koristi glagol ‘teveffa’, koji dolazi u znacenju ‘uzeti dušu’, za druge pejgambere se koriste formulacije ‘katele’ ili ‘mevt’ koje izražavaju uobicajeno usmrcivanje. A sve ove cinjenice nas još jednom upucuju na izuzetnost stanja Isa, a. s....A nisu ga ni ubili ni raspeli (ma salebu)... (An-Nisa’, 157)...jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce raspet biti (yuslebi)... (Yusuf, 41)Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji cine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti (yusallebu)... (Al-Ma’ida, 33)Izodsijecat cu vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ce vas sve razapeti (usallibennekum)! (Al-A’raf, 124)...(faraon:) “... ja cu vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeci i po stablima palmi vas razapeti (usallibennekum)...’’ (Ta-ha, 71)...Viknu faraon: “...poodsijecat cu vam ruke i noge vaše unakrst i sve cu vas porazapinjati (usallibennekum)!” (Aš-Šu’ara’, 49)
Na kraju, možemo reci da je, ulaskom u jedno stanje nalik snu, Isa, a. s., uzdignut ka Allahu, dž. š., da to nije uobicajeno stanje smrti i da je jedino rijec o jednom odvajanju iz ove uobicajene dimenzije živih bica. A Allah, dž. š., je Onaj koji najbolje zna.
Da rijec “vefatwwww, koja se spominje u navedenom ajetu, dolazi u drugim znacenjima osim u znacenju smrti, vidjet cemo u narednim poglavljima. A drugi dokaz koji skrece pažnju na ovo pitanje jesu formulacije koje se u Kur’anu koriste u kontekstu smrti ostalih poslanika. Formulacije koje se u Kur’anu koriste za smrt ili ubistvo poslanika veoma su jasne. Ilustracije radi, u 155. ajetu sure An-Nisa’ vidimo sasvim ocit primjer toga: “Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali...wwww Medutim, korištenjem jedne veoma nedvojbene formulacije “a nisu ga ni ubili ni raspeliwwww u Kur’anu se naglašava da Isa, a. s., ni na kakav nacin nije ubijen.
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
